MENI PJESME TEKU UMJESTO SUZA
Poslo bih ti uzdah u noći
da te tajnovitu umjesto mene takne.
Jer daleko si, tamo iza samog kraja svijeta.
Tamo gdje moju samoću tvoj uzdah spaja.
Pogled svoj tužni upro bih u oči tvoje,
ta gnijezda za tugu,
opletena vlatima sjete,
popaperjena odbačenim sjećanjima,
na koja moje misli raskrilene u sumrak slete.
Ko svjetlost sav se u ljubav pružam.
Tako zorno želim biti dan tvojoj noći,
al’ padnem preko nepomične tebe
i napravim teške sjenke našoj samoći.
Tvoje boli sa mnom dišu.
Tvoje tuge vuku moju ruku.
Meni pjesme teku umjesto suza.
Autor: Ante Miškić Vabec
www.tomislavnews.com
