NE ŽELIM NIŠTA ZNATI O ZLU
Sjećaš li se ti uopće mene ?
Ja sam onaj što je tragao
za ljubavlju ,
nevoljko noseći ožiljke na licu ,
bore vijugave na visoku čelu ,
oči romantičarske zelene ,
i tvoje podsmijehe u sebi skrivene .
Uzburkane, zamućene vode ,
smiruju se i bistre na površini ,
mulj pada i taloži se na dno .
Naša je rijeka ponornica ,
što ode u zemlju ,
gubeći se na mjesečini .
Ja i dalje prekopavam ljubav ,
uzduž , poprijeko , iznova i opet .
Jednostavno ne znam drugačije .
Zavirujem u ptičija gnijezda ,
tražeći tvoje jaje kukavičije .
Sunce će u zoru dovršiti još jedan dan ,
ostavljajući u mraku drugu polovicu planeta .
Ti ćeš i dalje dijeliti ovo jedno jedino nebo ,
na moje i tvoje ,
bježeći od mene na kraj svijeta .
Ja ću i dalje prekopavati ljubav ,
ne želeći ništa znati o zlu .
Autor: ante miškić vabec
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
