RUKA U ZADNJEM DŽEPU
Ti nisi bila tad
kad su snovi na prstima skakutali
sa ovim čovjekom,
istim ovim preuskim, prašnjavim ulicama dok bila je neka druga mladost, drugo vrijeme.
Bila si još dijete,
obučeno u preveliku tatinu kariranu košulju, sa praćkom u ruci i nekom svojom pravdom u glavi.
Derala si o neki drugi asfalt pete.
Čuvala nevinu mladost
žičanim metcima na u.
Bili smo dvije duše
u dva mala grada,
svaka sa svojom rukom u praznu džepu.
Bili smo dva bunta, k’o i sada.
Dvoje neznanih.
Nisi mogla biti tada
da prošetaš mi snove
sa ponosom
kroz ovaj naš mali grad.
Ti nisi mogla imati mojih dvadeset
sa svojih petnaest.
Nisi mogla tad.
Bila si samo dijete.
Možeš li obući leviske?
Stavit ću ti ruku u zadnji džep.
Prošetajmo sada na pragu tvoje pedesete.
A. M. Vabec
