SLUČAJAN DAN U MOSTARU
Ne idem nikome,
niko mi ne navraća,
ne pišem nikom,
niti mi ko piše,
živim posve sam,
tek jedna mala, smeđa, prugasta maca doluta, oko nogu mi prede kad iziđem van.
Nekako mi je dobro sa životinjama, na ljude nikako da se priviknem.
Ne, ne plaši me treći svjetski rat ,
plaše me oni.
Ne, ne bojim se rata jer odavno sam u ratu sam sa sobom ( građanskom, bratoubilačkom, svjetskom…) i
tek kad savladam sebe, a porazim tebe u sebi
to će biti moj trijumfalni mir.
Kiša će i dalje padati, proljetna, jednog mog slučajnog dana ulicama Mostara, u kojem sjaje novoizgrađeni šoping centri umjesto međuljudskih odnosa .
Kiša…
Padati će ljudi kao neka čudna oborina iz nuklearnih oblaka.
A već odavno pokojni Black sa radija milovati će moje uši svojom prekrasno utopijskom pjesmom ” Wonderful life”.
A. M. Vabec
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
