SVJETLO DUŠE
Napiši svjetlećom misli
sva ufanja po mraku u kojeg lijegaš,
stavi pri tom bar jedan tračak luči u me.
Razderi sve što je od tmine.
Najjače svijetliš onda kad se daš.
Srodne duše i bez riječi se razume.
Iako svatko sa svojom
samoće su nam sestre.
Od postanka smo u rodu.
Možda ne od majke iste,
al’ od istog smo oca tvorca,
od jednog smo plača glas ,
krika bol na istom porodu.
Naći ćemo se jednom.
U ovom vražjem krugu što se vrti
nema ništa ni moje ni tvoje.
Za dobre život dođe kao kazna,
al’ bez straha ćemo mrijeti,
samo loši se panično smrti boje.
Iziđimo iz pećine da ne budemo šišmiši.
Znam, za tebe je sve ovo buksa
ali samo hodaj i samo diši.
Jednom kad napustiš tlo
dodat ćeš nebu u tisuće luksa.
Ante Miškić Vabec
Jednoj posebnoj osobi ( B G P ), koja bi se prepoznala i bez inicijala.
www.tomislavnews.com