VRIJEME SE TOPI KAO ŠEĆER U VODI
Studeni je.
Krošnje stabala su polugole.
Jutarnje magle vuku se poljem.
Preklapaju se još jednom
noć i dan u zori što ne rađa
naše jutro.
Promrzle smo ptice.
Život je brza rijeka.
Struja nosi,
ostavljajući mogućnost veslanja samo nizvodno.
Svaka mi se bora produbila. Ožiljke prekrivam sijedom bradom.
Čekam nadojen uspomenama.
Nisam čarobnjak,
ne mogu maglu namotati kao šećernu vunu oko štapića.
Život nije šoping-centar
u kojem kupiš osmijeh na akciji.
Svijet je pozornica na kojoj svi žele odigrati glavnu ulogu,
nemire se statirajući.
Vrijeme se topi kao šećer u vodi
ostavljajući gorak okus prolaznosti.
Ostat ćemo kao promrzle ptice što su se srele jedne hladne zime,
pod strehom sudbine,
željne topline,
kojima će svako stiskanje biti neizdrživa bol što ju nanose polomljena krila.
Vrijeme se topi kao šećer u vodi.
Autor: a.m.vabec
www.tomislavnews.com