ZABORAVLJENI RATNICI
Zario si mač u tlo.
Oboreni pogled
na otupijeloj oštrici rasijecaš.
Gord i sam.
Ne drhti više zemlja
od siline topota konjanika tvojih.
Odoše jedan za drugim
u zemlje tuđinske
da oru sve do praha i kostiju.
Rasu se ponos tvoj po svijetu.
Opustjela ti zemlja
u korov zarasla.
Polje tvog krunisanja
rascvjetalo, željno kose,
slaže starež i nanovo vene.
Tko ti to svežnje kukolja
umjesto vijence lovorike
pred noge stere?
Tomislave!
Gromado!
Tko to pobjednike u poraze odvede?
Tko ti to vitezove u kmetove podčini?
Tko se okruni za kralja umjesto tebe?
Pa rđavom krunom vlada.
Pobjedniče!
Rasuše se ko zvijezde
po nepoznatim nebima ratnici tvoji.
Ante Miškić Vabec
www.tomislavnews.com
