TG Kultura/Zabava

ANTE MIŠKIĆ VABEC: Zato što me voliš

1.47KPregleda


Go to Kamen Galir

ZATO ŠTO ME VOLIŠ
Noć.
Zimska, hladna, duga.
Crni stari mercedes, cesta, Ona i Ja.
Vozim polako.
Hercegovina se razmiče pred nama.
Ona kopa po mojim cd-ima tržeći nešto za sebe.
Ja kopam po njenim mislima tražeći sebe.
Bar trideset razloga imam da u njoj vidim sve.
Spreman sam bez razmišljanja dati svaku svoju godinu za njenih osamnaest, do zadnjeg dana i neka zadrži kusur.
Svojom neobuzdanom mladošću izmamljuje od mene čaplinovsku domišljatost, šaljivost i najšarmantniju ludost.
Čupam iz nje osmijehe kao iluzionist zečeve iz šešira.
“Hej frajeru, pričaj mi o toj svojoj Mostarki kojoj pišeš pjesme.”
Presječe podužu šutnju ona.
Dobro je znala da sam već zaljubljen u nju, samo je vješto skretala u krivi smjer.
” Šta da ti pričam o svom krahiranju, kad si me već krstila u to ime, zazvavši me Tuganom.”
Gledam u retrovizoru crvenu svjetlost stražnjih svjetala automobila kako se rasipa po prometnim znacima iza i nestaje u mraku.
Redaju se balade sa omiljenog cd-a, upravo Ten Sharp – You.
Redaju se slikovite misli u meni.
Možda sluti da u svakom povremenom pogledu kojeg s ceste preusmjerim na nju skrivam istu prešućenu izjavu “Volim te!”
Ona nesuvislo brblja, podsmjehuje se, zadirkuje me, udragocijenjuje svaku zajedničku sekundu bezuspješno prikrivajući svoju nervozu.
Izabrala je tuce cd-a za sebe.
“Uzet ću ti ovaj dupli od Azre i Zabranjeno pušenje i ovaj….”
dok izdvaja jedinke iz mog glazbenog jata
zamišljam nepregledno maglovito polje tuge koje će ostaviti onog dana kad ode.
Naslućujem da će i ona jednom otići.
Lažući samog sebe uobličujem nas u dvoje zaljubljenih starca koji čekaju vječnost držeći se za ruke.
Neke sam i prije nje volio,
ali ovo… ovo nadmašuje neusporedivo baš sve.
Cereka se, pogledava me i podbada: Zavodniče ! Pričaj mi !

Gotovo dvadeset godina poslije fiatov kombi rasijeca gustu maglu tražeći put do gradilišta, vijuga cestom.

Kočim se u jutarnjoj izmaglici prvog radnog dan u tjednu,

dok čekam ozebao izlazak jesenjeg sunca, odnekud iz daljine začuh umilni pjev poznate ptice.
Njen topli glas.
Otopi me, ugrija, pjevušeći poznatu baladu Celine Dion
kao onu večer na uho mi.
“Because love you me”
Promrmljah sebi u bradu:
“Baš se ne daš godinama Moja G.”

Autor: Ante Miškić Vabec

www.tomislavnews.com