Pusti me da budem dijete. Pusti me voljeti, ljubiti – jednom, dvaput, bezbroj puta, samo da volim…
Ne pitaj me koga volim više, kako ni zašto? Ne pitaj me ni gdje mi je srce! Dok osjećam otkucaje, dobro je, gdje god da je, još kad jače zalupa, znam da ljubav to je, jaka, jača, najjača.
Pusti me uživati u svom miru, u svom nemiru, u svojoj mašti, u svome svijetu. Ne ometaj me dok promatram istinsku ljepotu života. Ne trudi se. Nisam ti ja od onih koji život provode u markama, brendovima i trendovima. Rekla sam ti već – uvik kontra, uvik mimo svit! Očekuj neočekivano. Shvati kako god želiš. Samo me pusti da, dok sam na zemlji, uživam u komadićima raja koje mi je On darovao. Dvije male točkice pod nebeskim svodom, toliko različite, a toliko posebne. Meni.
Očekuje se da ljubav s vremenom ograničiš na jednu osobu, na vlastitu djecu i na mjesto koje zoveš dom. Očekuje se da voliš do kraja života samo jedno. Preporučujem ljudima neka to očekuju od drugih, jer ja nisam sprema ograničiti svoju ljubav.
Volim, dvostruko!
Nikakvog princa na bijelom konju, niti bilo kojeg lika iz bajke. Volim dva balkona. Na dvi različite lokacije. S potpuno različitim pogledima. Plavo Jadransko more ili zlatno Duvanjsko polje. Izlazak sunca u Mrkodolu ili zalazak sunca u Starigradu, a često u istom danu, neprocjenjivo! Izaberi jedno, sigurno ćeš pogriješiti! Ja nisam neodlučna, jednostavno nemam potrebe birati.
Ne znam za tebe, za sebe sam sigurna. Dvije države, dva grada, dva sela, dvije ljubavi – jedno srce to može imati.
Razumi, ako možeš.
www.tomislavnews.com/ Antonija Adžić