U pismu, a Antoniju se, kad ga je otvorio, učinilo kao da je iz Gothama, a ne iz Gothe, naš je sugovornik dobio fotografiju. I to svoju!
Nije da se falin, ali nikad u životu dalje od Zagreba nisan vozija. Ni svoje ni tuđe auto. A u Njemačkoj san bija samo jedanput. I to na proputovanju autobuson prije sedan godina – tako svoju priču počinje Antonio Šarić. A priča mu je uistinu nevjerojatna.
Antonio je sasvim prosječan stanovnik mjesta Drage u pakoštanskoj općini. Ima 39 godina, oženjen je, radi u Biogradu, ljeti iznajmljuje apartmane i ničim se ne ističe od većine ostalih pakoštanskih 39-godišnjaka. Nema, recimo, BMV i ne vozika se u slobodno vrijeme po Njemačkoj. Kad, jednoga dana, a bio je četvrtak, 16. siječnja, na Antonijevu adresu stiglo je pismo. Iz Njemačke. Grad Gotha. Nikad niste čuli za Gothu? E, pa nije ni Antonio.
– Prvo san pomislija da mi je to ko od moji turista posla čestitku. To me ne bi začudilo jer ka registrirani iznajmljivač stvarno iman puno stranaca šta mi prođu kroz kuću i još niko nije reka da mu nije bilo lipo. Ali, kad san otvorija kuvertu, ima san šta i vidit – govori Antonio, a u glasu mu se ćuti da jedva čeka novinarovu reakciju.
‘Hoće da se očitujem’
U pismu, a Antoniju se, kad ga je otvorio, učinilo kao da je iz Gothama, a ne iz Gothe, naš je sugovornik dobio fotografiju. I to svoju!
– Ovako su napisali: osumnjičeni ste da ste dana 9. studenoga 2013. u 17 sati i 39 minuta vozili automobil marke BMW, registracijskih oznaka WE YY 99, te da ste napravili prometni prekršaj prekoračenja brzine od 29 kilometara na sat. Odnosno, napisali su da san vozija 79 tamo di je ograničenje brzine 50. I da je tako rekla svjedokinja, neka gospođa Reinhardt. I još su tome pridodali sliku nekog čovika za volanon i napisali da san to ja. I na kraju su stavili da se očitujen jesan li to ja ili nisan – pokazuje Antonio papire iz Njemačke, pa mu drago što je novinar ostao bez riječi.
Nema greške, slučaj je za rubriku vjerovali ili ne. Čovjek na slici, koliko god nekvalitetna bila, nikako ne može biti Antonio Šarić. Neki njegov vršnjak možda, ali Antonio Šarić iz mjesta Drage u pakoštanskoj općini nikako.
– Kad san doša sebi od šoka, e, ali se vi ne bi šokirali, odma san nazva u MUP di su me spojili na Odjel za međunarodnu suradnju, a tamo su mi rekli da se javin u najbližu policijsku stanicu šta san i napravija – objašnjava Antonio.
A u biogradskoj policiji su mu rekli da Nijemcima jednostavno odgovori da su našli krivu osobu i da im kao dokaz pošalje svoju fotografiju.
– Nisan lud da to napravin! Pa da in uđen u sustav! Nego san ja lipo od MUP-a zatražija da me oni ka hrvatskoga građanina zaštite, da mi izdaju potvrdu da nisan prilazija granicu i da oni od ovih iz Gothe zatraže objašnjenje, zapravo da naprave prosvjed, kako su mogli toliko falit pa optužit nevina čovika – veli Antonio. U MUP-u, nastavlja, prvo nisu bili voljni reagirati, izvlačili su se, dodaje, da to nije njihov posao, no na koncu su ipak popustili.
– Kako san navaljiva i dosađiva tako su mi dali sudskog tumača za njemački jezik i on je sad stalno u kontaku s ovima iz Gothe. Mislin, moga san i ja s njima pričat, znan i ja njemački, ali nisan namjerno tija, jer si gotov ako te uvedu u sustav – obrazlaže Antonio, koji je čitav slučaj prijavio i Njemačkome veleposlanstvu u Zagrebu, te Agenciji za zaštitu osobnih podataka.
Tamo, istina, nije veliku pomoć dobio, ali je želio da se zna kako velika Europa postupa s malim Europljanima.
– Nisan euroskeptik, božesačuvaj, ali da san ja tako nekog Nijemca optužija odma bi me pokupilo i odvelo u zatvor. Ili u ludnicu. A ovako, ti moj Antonio dokazuj da nisi onaj očalinko, a vidi, ja niti ne nosin očale, šta ga je snimilo u Gothi – križa se Antonio valjda po tisućiti put u zadnjih tjedan dana.
Nije, ističe, imao namjeru izlaziti u javnost, ali je prelomio kad je shvatio koliko je zapravo hrvatski građanin nezaštićeno čeljade.
– Mene je krivo optužilo, ukralo mi je, moguće, i identitet, a to našu državu uopće nije briga. Praktično i ne postoji služba kojoj se moš obratit. A isto bi bilo da su mi poslali pismo u kojen piše da san opljačka banku ili ubija čovika. Dok dokažeš da nisi, ka šta ja nikad pravo nisan bija u Njemačkoj, a iman i potvrdu gazde da san ti dan, kad me navodno slikalo za volanon, bija na poslu, moš se stvarno slikat – zaključuje Antonio Šarić.
Slobodna Dalmacija/TN
