MNOGE SMO I MNOGO VOLJELI
Mnoge smo i mnogo voljeli
na ovoj šarenoj cesti, al tek usput, na cesti.
Ravnodušne, po dvoje, u ciničnoj postelji
Stizale su nas mučne radio-vijesti.
Brojeći poene, u sportu, u piću i ljubavi,
Za volju časka spiskali smo snagu.
Ne brini, Vlado, tim se više nitko ne bavi,
Sad, kada sve ide manje više k vragu.
Nama su se objavljivala nebesa
Tek kroz rastrežnjena usta sumnjivih dama.
Na zabavama pučkim, između dva plesa,
Kroz prozor bi nas dotaknula tama.
Za razliku od svjetla tama je bila prava,
Najgore su vijesti bile najtočnije.
Dubok je san, Prokope, a plitka je java.
Mirno spavaj, Slobodane! Sve je mračnije.
I prije nas, doduše, mnogi su se tješili
Da je vrijeme na njih bilo suviše kivno.
No postavljajuć pitanje, Slavko, divno smo ga riješili,
Živjeli smo kratko, umiruć intenzivno
Antun Šoljan (Beograd, 1. prosinca 1932. – Zagreb, 9. srpnja 1993.)
www.tomislavnews.com
