NEKA PRESTANE RAT!
Noć je mrkla i tamna
Tamnija nikad nije bila
Poneka čudna svjetlost propara nebo
Možda ovo pisati ne bi ni treb’o
Ali ne mogu, ne mogu
Ne mogu ne dići svoj glas
Zbog ove dječice jadne
Što u tuđem domu traže spas
I zvijezde mi nekako čudno sjaju
Kao da se i one svega boje
One bi sigurno svijetu ovom
Najradije ispričale priče svoje
Puno su toga vidjele one
Nedužni kako stradaju ljudi
Plač djece što srca slama
Svijetom je ovim zavladala tama
Da djeca cijelog svijeta
Nemaju svoj miran san
Što nas sve čeka sutra
Kakav će novi svanuti dan
Zato vama ovu pjesmu pišem
Vama draga gospodo
Od kuda vam pravo da rušite svijet
Da ubijate djecu i gazite cvijet
Djetinjstvo ste proveli u paklu
Jer da niste takvi bili ne bi
Nuklearnim ratom prijetiti
Znate li da prijetite sami sebi
Vidite li gospodo suze ove djece
Ne vidite, znam, stidite se sami
Pogledajte sebe ako svijetla ima
Od rođenja, znam, živite u tami
Zapamtite gospodo i ti care mali
Prije tebe mnogi carevi su pali
Sudnice čekaju sve zle ljude
A u ludnici ako mjesta bude…
B.B. Radoš
www.tomislavnews.com/Foto: Hina
