Stručnjaci kažu da osoba zaražena virusom korone, pošasti koja nas plaši i straši ovoga proljeća, prvo izgubi osjetilo njuha, mirisa, potom okusa…
I silni se novac troši za testiranje osoba na ovaj prokleti virus, koji cijelim svijetom hara, pandemija je to, veliko zlo. Onima koji poznaju navike Duvnjake, nije bilo teško “izmisliti” besplatno, brzo i bezbolno testiranje na virus korone.
Dovoljno je da danas (nedjelja oko podne!) prošetate duvanjskim selima, ali i gradom, i ako u ovo proljetno toplo vrijeme ne osjetite opojni miris”nediljka”, kako uobičajeno duvanjska mladež zove redovito jelo za nedjeljni ručak – kiseli kupus sa suhim mesom – a koji se kuha svake nedjelje počevši od Svisveti pa do svetog Ante, onda ste, sigurno, pozitivni na korona virus!
Dobro, ima nedjelja kada se za promjenu kuha sarma, ali opet je tu mnogo suhog misa, pa je miris gotovo isti!
Priča se, a možda svit i izmišlja, da je jedan Duvnjak, ljubitelj mesa, suho meso od dva gudina u zimu i proljeće izijo s desetak glavica kiselog kupusa. Kupus mu je, naime, služio samo da se meso u njemu kuha i po njemu miriše, pa je tek s vremena na vrijeme mijenjao vodu i kupus u loncu, koji se nije skidao sa šporeta. Moguće je da ovo i nije “svit izmislio”?!
A ovo sigurno nije izmišljeno: poznajem obitelj koja bi uvijek prvo pojela meso, pa tek onda, ako ne bi bilo dovoljno mesa, malo nadopunili kupusom. Isto su jeli i drugo meso, recimo, prvo meso, pa onda prilog, što u duvanjskom kraju nije uobičajeno.
A sjećate li se one istinite anegdote iz vremena iz ratnog vremena, ne ponovilo se nikada i nekome, kada su u duvanjskom kraju bili unproforci, obično stizali helikopterom. Negdje pred zimu opio ih, zanio neki neobičan miris iznad duvanjskog sela Mrkodola. Kružili oni iznad sela nekoliko dana , ali nikako odgonetnuti kakav je to miris, a pojačavao se iz nedjeljom. I našu oni pogodno mjesto za prizemljiti se, šetaju selom, a miris – neodoljiv. Banu u prvu kuću i vide čeljad ručava: kiseli kupus i suho meso, a bilo je i bravetine, koja širi aromu, haha. Kako tada tu zalegoše, svake nedjelje eto ih u selo, u drugu kuću na ručak. Priča se da su dolazili i poslije rata na kupus i suho meso, pa se legenda o mrkodoljskom ručku proširila daleko i široko po svijetu!
www.tomislavnews.com/Foto: M.B.
