Uvijek me, poput strelice za pikado, pogodila rečenica: „Moj pratre, nema ovde budućnosti, čim sredim papire, odo u Njemačku“.
Nakon 12 dana, danas sam završio blagoslov obitelji u župi. I tih 10-ak minuta molitve i kratkog razgovora (doduše, i plaćanja redovine) uvijek me se nekako dojmi. Kroz to vrijeme kad navratiš u svaku kuću svoga župljanina shvatiš i naučiš puno toga. I sam se začudim kako to kratko vrijeme jako puno toga otkriva. Susretne se cijela paleta ljudskih osjećaja: radosti i žalosti, i smijeha i suza, nade i očaja, samouvjerenosti i nesigurnosti, vjere i nevjere, iskrene molitve i nezainteresiranog kolutanja očima, obitelji sa brojnom djecom i samaca u godinama, bračnih parova koji mole držeći se za ruku ali i onih gdje se napetost osjeća u zraku…
I svaki dan dok sam se vraćao kući, ti su dojmovi i u meni izazivali toliko različite osjećaje kakve bih susreo i u različitim obiteljima. Svaku večer prije spavanja sam se kratko pomolio za ljude koje sam sreo. Doduše, kad bi se podijelilo, ne bi svakoga zapala ni po jedna riječ od te molitve. Ali Bog zna i ono što ne izgovorimo. Preporučio bih i vama u molitve ovaj naš komadić planete. Uvijek me poput strelice za pikado pogodila rečenica: „Moj pratre, nema ovde budućnosti, čim sredim papire, odo u Njemačku“. U prošloj su godini u Šuici bila 24 sprovoda i 8 krštenja. To mnogo govori. Ipak, nadam se da ovaj narod i zavičaj ima svoju budućnost!
www.tomislavnews.com/Fra Mate Logara, preuzeto s FB/ Foto: Šujica-Šuica
