OTKUPLJENI
Grijesi naši
ko zloguke ptice
što grakću sa žice
ranjenom Bogu
vrište u lice.
Dok ga Njegovi vjerni
pljuju i tlače,
krvavi Bog na križu plače.
“Oče, oprosti im,
ne znaju što čine!”
Sada raspet, ranjen,
ponižen i krvav
otkupljuje naše dugove
što bezumno nagomilasmo
kod lažljivog lihvara.
“Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?!”
U agoniji Mu se i Otac skrio.
O Patnjo nad patnjama!
O Muko nad mukama!
O Samoćo nad samoćama!
Kako nedostojni smo!
Kako krivi!!
Oprosti nam Bože,
ne zaslužujemo biti živi!
Blaženka Šarlija (Pranjić)
www.tomislavnews.com
