PTICA
Vratašca na krletki
nesmotreno su ostala otvorena
i ja sam pobjegla.
Željna slobode,
u vječnom traganju za smislom,
vinula se u mekane oblake.
Nisam znala da oblaci donose oluje.
Niti da sunce može spržiti krila.
Okusila sam bijes neba
pa se sada držim nizina.
Visine su vražija varka.
U kišnoj šumi moje je nebo,
Na mokroj grani moj je raj.
Čak ni let nije bitan,
samo sloboda.
Iz nje izvire moj sjaj.
Niti sijem, niti žanjem,
a svejedno ne znam za kraj.
Autorica: Blaženka Šarlija
www.tomislavnews.com
