Planina Lib je srednje visoka planina koja se izdiže na jugoistočnom rubu Duvanjskog polja, jugoistočno od Tomislavgrada. Poput poluotoka prodire u nizinu polja.
Najviši vrhovi planine su Svinjar (1481 m) i Smiljevača (1429 m). Lib se završava visoravni imenom Kovačevac. Sjeveroistočnu granicu planine čini 7 kilometara dugi klanac zvan Grla, koji odvaja Lib planinu od Vran-planine. Sastavljena je od vapnenaca kredne i jurske starosti. Od posebne su važnosti zone lapora pliocenske starosti, kao hidrološke barijere, koje se nalaze na vršnim dijelovima SI padine, uz rasjednu liniju, iz kojih izviru vrela koja selu Kongori daju vodu (Roglić, 1940.). Planina je dosta krševita i ne baš bogata vodom, iako ima dosta padalina (i snijega), a jedino područje iznad sela Kongora na Libu bogato je izvorima. Poznata vrela su Kosovac i Klišac, koja stvaraju male potočiće, koji u ljetnim mjesecima obično presuše.
Planina Lib je značajna za povijest ovoga kraja, ne samo Tomislavgrada nego i šire. Kako Lib u odnosu na Duvanjsko polje ima izrazitu strateško-obrambenu vrijednost i važnost, što je uvjetovano ponajviše konfiguracijom tla, upravo je tu, još prije nove ere, najjače ilirsko pleme Dalmati, na Libu, smjestilo svoj glavni grad, dobro utvrđeni Delminium. U Ljetopisu popa Dukljanina i knjizi Kraljevstvo Hrvata, zabilježeno je da je na ovom području ispod planine Liba ili pak na samoj planini, održan Prvi svehrvatski sabor 753. god. Ime planine (Etimologija) Oronim Lib prvi se put spominje u Ljetopisu popa Dukljanina (1168.–1180.) kao Hlib odnosn Lib. U Hrvatskoj kronici, ustvari u prijevodu Dukljanonova djela na latinski jezik, taj je oronim upisan kao Hlivaj, što je navelo prevoditelja Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, da Lib smjesti na Livanjsko polje (in campo qui Cluina appelatur). Posve pogrešno Hlivaj i Lib su samo dva oblika iste riječi. Osim toponima Lib, narod koristi i Hlib. Petar Šimunović, u svojem članku Toponimija otoka Brača (Brački zbornik 10, Supetar, 1972., str. 195, 277.) navodi kako se toponim Hib, Hrij (=Hrib) odnosi na ‘hrbat’. Govoreći tamo o bračkim toponimima piše kako se u 15. st. na Braču spominje toponim Slib, Žlib, Žib, u blizini kojega je Dragonjin kuk pod kojim je špilja. Na kraju dodaje kako se u slične toponime ubraja i planina Hlib ili Lib, značajan prostorni reper na jugoistoku Duvanjskog polja. Lib često zovu i Smiljevačom prema najvišem vrhu na zapadnom dijelu planine, koji je prvi vidljiv i najizraženiji od Duvanjskog polja i Tomislavgrada. Smiljevača je nazvana po smilju, nazivu istoimenog biljnog roda (Helichrysum), u kojem je više od tri stotine vrsta,a rasprostanjene su na Sredozemlju, u Africi, Australiji i Novom Zelandu. Smilje je kod nas često biljka kamenjara, tla napuštenog od kultura i slkičnih staništa (Helichrysum italicum), a raste u obliku gustog polugrma. U dijelu izvora, pa i na nekim topografskim kartama ime planine bilo je navedeno kao: Lip planina.
IZVOR ŠARAC, Ivica: ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Oronimi (18) – Smiljevača. Prema izvoru: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006. mandinoselo.com ŠARAC, Ivica: ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Oronimi – Planina Lib. Prema izvoru: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006. mandinoselo.com
www.tomislavnews.com/Video snimio: Branko Krištić
