Uz jednu kratku prispodobu objavljujemo izjavu jednu Brišničke o najdražem svecu.
Ovako reče jedna dobra majka svetom Antunu, nadbiskupu Firence, preporučujući mu svoga sina:
“Oče molite Boga da drži ruku nad glavom moga sina!”
Odgovori joj svetac smiješeći se:
“Hoću, ali i vi sve učinite da Vaš sin uvijek drži glavu uspravno i da ne bježi ispod Božje ruke”. ( (J.M. n 6)
Jutros se povede za kavom priča o tome koji im je svetac nadraži i kojemu se najčešće mole za zagovor. Pa neke se mole svetom Ivanu, neke svetom Frani, neke svetom Josipu, a najviše njih se moli za zagovor i pomoć od svetog Ante čudotvorca.
“Ja se, osobito ljeti najmanje molim svetom Anti iako mi je on najdraži svetac”.
“Pa kako to, a još si iz Brišnika, vama je zaštitnik sveti Ante?”.
“Znam ja to, zato mi je on najdraži svetac, ali kod njega uvijek gužva, teško doći na red, svi traže da učini čudo, zatrpan je milijunima molitvi pa ne može ni upamtiti što tko traži, što ga moli…eto zato je tražim milost od ovih kad ovih pred kojima je manji red. Svetom Anti se javim po dva tri puta godišnje, on je svakako moj, naš Brišnički, samo se prijavim da sam još živa i da ga pratim, da mi je najdraži, ostalo je na njemu, a zna on moje molitve i želje. Eto zašto žene moje, žao mi ga, previše radi…”, odgovori Brišnička, a ostale je upitno, malo čudno pogledaše, ne znajući govori li ozbiljno ili se šali i – ostaše bez riječi.
www.tomislavnews.com