Prošla je tužna godina od dana kada je evropsku književnu zajednicu, ali i cjelokupnu javnost potresla vijest o smrti rođenog Duvnjaka Dževada Karahasan, 70-godišnjeg, akademika i književnika.
Njegovo ime je odjeknulo širom svijeta tog 19. 05.2023.Nakon duže borbe s teškom bolešću je preminuo u bolnici u Grazu., a sahranjen je 26.05.2023.godine u haremu Ali-pašine džamije. Tog dana dženazi su prisustvovali i mnogi sugrađani. Povodom godišnjice smrti, rahmetli Dževada, 18.05.2024.godine u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu bit će posthumno promovirana knjiga intervjua “Ovo će biti sretna zemlja”, koju je priredila Dževadova supruga Dragana Tomašević-Karahasan. U knjizi su predstavljena
svjedočanstva pisca Dževada Karahasan kroz intervjue od 1990-2023.godine.Čak i sada kada ga nema, ne možete pisati o njemu, a da ne vidite kako uskrsava u vašem umu. Njegov ekspresivan, evokativan način govora, živahni gestovi, a onda-opet-duge pauze u tišini, odlika je njegovog komuniciranja sa publikom. Nije bio samo pisac Bosne i Hercegovine, bio je i vrsni poznavalac naših navika, strahova, očekivanja, ali i ambasador zemlje za koju je često govorio da je puno bolja nego je drugi vide. U karijeri je objavio više od stotinu radova u časopisima i zbornicima, te knjigama koje su prevedene na dvadeset stranih jezika: Istočni divan, Šahrijarov prsten, Dnevnik selidbe, Sara i Serafina, Noćno vijeće, Kuća za umorne, Izvještaj iz tamnog vilajeta, Što pepeo priča(prevedena na kineski jezik), te zadnji roman na kojem je radio čak 24 godine-Uvod u lebdenje. Ovaj roman je zbog velike potražnje i rasprodanog tiraža šest mjeseci nakon smrti doživio i drugo izdanje. Karahasan je evropski pisac svjetskog formata, dobitnik visokih priznanja i međunarodnih nagrada, od priznanja Veselina Masleše, Herderove nagrade, Goetheova medaljon, nagrade Heinrich Heine, nagrade za evropsko razumijevanje u Leipzigu, nagrade Franjevačke provincije Bosna Srebrena, slovenska nagrada Vilenica, Medaljon općine Tomislavgrad, plaketa grada Zenice, te u 2023.godini posthumno: nagradu za demokratiju Fritz Csothich u Beču i Medaljon Bošnjačkog instituta u Sarajevu. Bio je predavač na više evropskih sveučilišta kao profesor.
Pisao je drame, romane, pripovijetke, eseje, povijest, učestvovao kao kazališni redatelj. Njegov najbolji prijatelj i vjenčani kum fra Mile Babić govoreći o književnom opusu i djelu Karahasana istaknuo sljedeće: “Treba reći da je bio istinski humanist i uvijek se svrstavao na stranu obespravljenih i onih koji pate, tako da ga je patnja duboko pogađala. Bio je brižan i pažljiv bio prema ljudima. Svrstavamo ga kao graničara između Orijenta i Zapada, između islama i kršćanstva, postaje kroničar svog izgubljenog grada i od zaboravljene, ranjene Bosne, čini mjesto evropske književnosti. Govoriti o velikom čovjeku Dževadu treba spomenuti i suprugu Draganu. Njegova smjena i odana supruga Dragana s njim je dijelila sve i dobro i zlo, i život i bolest, knjige, misli i probleme, te otvorenost prema tajni života i prema tajni smrti. Ona je bila prva i posljednja čitatelji a njegovih, knjiga i djela… ”
Prisjetimo se njegovih obraćanja sugrađanima, duvnjacima u formi pisma koji su u više navrata objavljivali portali sa područja Duvna i šire, ostavljajući nam u amanet snažne i poučne poruke, misli, savjete itd.(tvoje posljednje pismo je bilo upućeno Duvnjacima). Tvoje promocije knjiga u Duvnu uvijek su bile bile popraćen od velikog broja poštovaoci pisane riječi, a i drugih sugrađana. Hvala ti za svaku napisanu riječ, izrečenu misao, objavljeni članak i intervju, jer glas koji govori iz Karahasanovih knjiga će se čuti dok ima ljudi. Neka ti je rahmetli duša.
BZK “Preporod ” Tomislavgrad
