Svanulo je božićno jutro. Pohrlio svijet na misu zornicu. Crkva prepuna ljudi. Sve je nekako drugačije, svečanije! Sve bliješti i treperi. Čak i oni koji običnim nedjeljama mrmolje molitve, danas su glasni i razgovijetni. Muškarci na Božić dožive posebnu transformaciju. To je prava smotra crnih kaputa i kravata! Svi su uglađeni, izbrijani, namirisani. Stariji muškarci mirišu na Ralon, a mlađi na Joop i Boss! Žene su, naravno, dotjerane kao i uvijek. Stare žene se krišom špricnu osvježivačem prostora od lavande, a mlađe mirišu na Chanel i Black Opium. Cijeli taj mix mirisa potpomognut nesnosnim grijanjem stvara konfuziju u glavi i kaos u nosnicama pa (Bože mi moj oprosti) jedva čekaš kraj mise.
PIŠE : Jakov Krišto
Kad završi misa, pred Crkvom nastanu kaotične kretnje. Frcaju ruke i poljupci,cmakaš sve i svakoga( neke i dva puta), a onda kaotične kretnje splasnu i uđu u jednu drugu, mirniju fazu, takozvano “pregrupiranje”. Muškarci formiraju čestitarske grupice po strogo određenim pravilima. Grupice se formiraju prema plemenskoj pripadnosti i prema geografskom položaju zaseoka u kojemu živiš. Ruta kretanja je strogo utvrđena i nije mudro povrijediti tuđi teritorij. Dogodi se tu i tamo da neki dečkić s par promila zagazi u tuđi teritorij u kojemu živi cura koja mu se sviđa…ali to se nekako izgladi i opravda.
Dok muškarci vrše posljednje pripreme za čestitarske pohode, žene su već davno odjurile kući jer valja obaviti još neke finese kao što su: 1. Prozračiti prostoriju od mirisa sarme koja vrije već drugi dan.
2.Skinuti najlonskih foliju s meze.
3. Pojačati grijanje za još nekih desetak stupnjeva da se ostavi dojam da je tako svaki dan.
4. Nervozno cupkati iza zavjese i čekati kad će se pojaviti “crnokaputaši” što će biti signal da francuska salata može napustiti hladnjak.
U međuvremenu,čestitati su već zaposjeli prvu kuću i uobičajeni ritual može početi! Nema tu puno iznenađenja. Manje-više sve je predvidivo.
U kući gdje ima malo starijih momak za ženidbu…uvijek netko od čestitara nazdravi i kaže: “Eto, dogodine ako Bog da neka nas i mlada dočeka! Vrime je da jabuka prileti priko kuće” !
Stari ćaća samo odmahne rukom, majka tugaljivo uzdahne, a uvijek se nađe i netko koji će reći “Prije će krov s kuće, nego jabuka priko kuće”…a onda se svi skupa cerekaju.
Momak šuti i kontrolira vokabular jer zna da za par minuta(čim napuste kuću) njegov bračni status nikoga više neće zanimati.
U kući gdje ima malo dijete, u odboru za doček stoji majka s djetetom u naručju. Svi se redom čestitari unesu djetetu u facu, zapuhnu ga onom domaćom brljom, uzmu za obraščić i kažu:” Ma dići ti, ćetan ti Bođić”. Naravno, dijete brizne u plač, majka ga iznosi i nosa po hodniku bezuspješno ga tješeći. To su traume koje dijete nosi godinama a neki i cijeli život.
U kući gdje ima omladine, iskusni čestitar nikada neće propustiti upitati kad vidi da netko nedostaje: “A di je to cura pa je nema jutros”? Tada majka uskače s odgovorom:”Ma naladila se! Sritnica je kašljala i šmrcala cilu noć, a temperatura 38,6! Tek prid zoru zaspala”
Onda ovi kao povjeruju, ona im je kao prodala priču, a svi skupa znaju da je sinoć malo “cvrcnula” i jutros nije raspoložena za ovaj ritual.
I tako mic po mic dođe se do kraja. Muškarci se vraćaju kući i pripovijedaju ženama što su sve vidjeli u ovom kratkom proputovanju, koliko vrsta kolača se nudilo, čiji je pršut pocrnio, tko nije imao Jegera i onda jednoglasno zaključe da je njihov stol bio najbogatiji, najraznovrsniji, da je pršut bez premca, a kolači bez konkurencije…a u dekorativnom smislu su za svjetlosnu godinu ispred svih!
Uvijek poslije ovog obavljenog rituala volim izaći pred kuću, udahnuti svježi zrak i resetirati misli. Tako je bilo i danas. I dok sam stajao, naiđe tip iz trećeg zaseoka, čestita mi Božić i pita: “Kako je bilo kod vas”?
“Klasika”, odgovorim mu.
“A vidiš, kod mene je ove godine bilo veselo. Nabavio ja jezgre badema, pa pistaci, jezgre lješnjaka, suhi marelica…a uz to dobro ide onaj moj Johnnie Walker, Jack Daniels i Gin…a tog ti ja uvik imam”!
“A kako je bilo kod tebe”? opet će on.
“Kod mene je to puno skromnije. Ja sam se bazirao na ovu domaću voćku : papaya, avokado i goji bobice što dobro ide uz Cuba Libre, Manhattan i Mohito koji sam im poslužio iz kokosova oraha i to s cjevčicama od trske koje sam neki dan ubrao u Ostrošcu”
“A tooo…ma znam!”, reče on uz ispriku da žuri.
Po nervoznoj kretnji s kojom je odlazio gotovo sam siguran da je pomislio: “A što mu je papaya je…la ga papaya!”
Eto, svite moj…sretan vam Božić svima! Živi, zdravi i veseli bili!
www.tomislavnews.com/ Piše: Jakov Krišto
