Trideset godina prolazi od pada,
suza u očima i tada i sada,
bježala tada ona je mala,
zašto joj dom ruše nije znala.
S čela kolone gleda u mučitelje,
suza iz oka za prijatelje.
Iz oka rosa, isprljana kosa,
umalo nije izašla bosa.
Kaputić njezin podsjeća na more
zar može biti od ovoga gore?
U prazno pogled upućen tada
zar nas napušta i zadnja nada?
Rijeka suza teče niz lice
okolo vidi grada ubojice.
Kaputić plavi ponosno stoji
malenu Željka mala duša boli.
Barbari ružni, prljavih brada
uništavaju svaki dio grada.
Željka je plakala, bila je mala,
al’ suza iz oka pada i sada.
I plače malena i plače grad,
trideset godina prošlo je od tad.
Grad je slobodan, a bole sjećanja,
probude nas često iz dubokog sna.
Autor: Ćikeša Čolina
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija: Pixsell
