HrvatskavjeraZAHVALA

CRKVA Čudotvorne Gospe Sinjske proglašena manjom bazilikom-Propovijed nadbiskupa i metropolita Zdenka Križića

401Pregleda

Propovijed nadbiskupa i metropolita Zdenka Križića na misi proglašenja crkve Čudotvorne Gospe Sinjske manjom bazilikom

Iako je danas u središtu pozornosti našega slavlja uzdignuće ove župne i samostanske crkve na čast Manje bazilike, u centru ove proslave je zapravo lik Blažene Djevice Marije, nazvane Čudotvorna Gospa Sinjska, jer je ona srce ove crkve. Bez nje ova crkva ne bi bila svetište i sigurno nikada ne bi bila uzdignuta na čast Manje bazilike.

Čudotvorna Gospa Sinjska je ona privlačna sila koja dovodi mnoštvo hodočasnika iz različitih krajeva naše domovine da ovdje pred njezinim likom mole, obnavljaju svoju vjeru, ispovijedaju se, daju Bogu svoja obećanja i okrijepljeni nastavljaju svoj životni hod.

Hodočasnici su Mariju u ovom svetištu, na jedan poseban način, otkrili kao majku milosti, kao zdravlje bolesnih, kao utjehu žalosnih, kao pomoćnicu u svim nevoljama. Isus nam je Mariju dao za majku, a svaka dobra majka svojoj djeci želi biti upravo to.

U današnjem kratkom evanđeoskom odlomku smo čuli glas jedne žene koja je, nakon što je slušala Isusov navještaj, glasno uzviknula: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koja si sisao“.

Jedna žena, vjerojatno i majka, proglašava Mariju, koju vjerojatno ne poznaje, blaženom što je rodila ovakvo dijete. Ovim usklikom nepoznate žene ljudi se često služe kada susretnu neku dobru i plemenitu osobu pa spontano kažu: „Blago majci koja ju je rodila“.

S ovim se želi reći da je majka uspjela oblikovati srce i dušu te osobe, da joj je uspjela usaditi u nutrini uzvišene ljudske vrijednosti.

Majka ne daje svome djetetu samo fizički život, nego i onaj duhovni. To se ne dobiva samim činom rođenja nego formacijom, odgojem.

U Ivanovu evanđelju čitamo Isusove riječi koje je izrekao u dvorani Posljednje večere: „Žena je žalosna kada rađa (jer su to patnje), ali kad rodi dijete, više se ne sjeća muke, zbog radosti što je rodila čovjeka“ (Iv 16.21).

Ovdje bi bilo puno logičnije da je Isus rekao: „zbog radosti što je rodila dijete“. No, Isus veli: „Zbog radosti što je rodila čovjeka“.

S ovim Isus želi reći da majka trpi velike boli kod porođaja, ali nije to najveća patnja majke. Veća patnja je odgojiti čovjeka u tom djetetu. Majke dobro znaju koliko vremena i muke treba uložiti dok dijete ne odraste, dok se ne formira u čovjeka.

Jednako tako je potreban ne mali napor da se formira Boga u djetetu. To ne ide samo od sebe. I tu je potreban, ne mali, roditeljski napor.

Roditelji, dijete se krsti u vašoj vjeri, i ako mu vi u srcu ne formirate Boga postoji opasnost da vaše dijete trajno bez njega ostane. Opće je poznato da ako roditelji drže do Boga i dijete će držati, ali i obratno istina.

Vratimo se evanđeoskom odlomku. Nakon poklika te žene koja je prozvala Isusovu majku „blaženom“ što je rodila takvo dijete, Isus odmah na to nadodaje: „Još su blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i čuvaju je“.

Na jednom drugom mjestu u Evanđelju čitamo kako Isusu, dok je u jednoj kući propovijedao mnoštvu, javljaju da ga vani čekaju njegova majka i braća. Isus je na to odgovorio: „Tko je moja majka i moja braća?“. A onda ustvrdi: „Tko god vrši volju Božju, on mi je brat, sestra i majka“ (Mk 3,31-35).

Isus nije htio pobiti ono što je izjavila nepoznata žena o Mariji njegovoj majci, niti je na bilo koji način, u ovom drugom slučaju, htio reći da se odriče svoje majke. Jer tko je bolje od Marije vršio volju Božju? Isus je samo htio istaknuti što je ono najbitnije u čemu je izvor blaženstva. To je u slušanju i čuvanju Božje riječi, to je vršenje volje Božje.

Tako je i Marija prije svega blažena zbog toga što je slušala Boga i čuvala njegovu riječ u svome srcu. Prihvatila je sve što je Bog od nje tražio, iako puno toga nije razumjela. Prihvaćala je sve vjerom. Da toga nije bilo nikada ona Isusa ne bi rodila.

Još davno prije ove žene, Marijina rođakinja Elizabeta, prilikom Marijina pohoda, govori joj: „Blažena ti što povjerova u ono što ti je rečeno od Gospodina“. Vjerovati Božjoj riječi i vršiti njegovu volju najveće je blaženstvo.

U čemu se sastoji to što Isus kaže da je najblaženije: „slušati Božju riječ i čuvati je“? Evanđelja vele za Mariju da je Božju riječ slušala i u srcu o njoj razmišljala. Znači trudila se živjeti u skladu s Božjom riječju i njegovim zapovijedima. Tu želju je trajno nosila u srcu.

Biblija govori o srcu kao organu pamćenja. Pamti se dobro ono što uđe u srce. Što nije doprlo do srca brzo se zaboravi. Zato Bog često govori narodu: «Riječi ove neka ti se urežu u srce». Kada nešto uđe duboko u srce, to se ne zaboravlja.

Kako su važni roditeljski primjeri i savjeti koji ulaze u srce djece! Te će riječi odzvanjati u srcima djece kroz cijeli život. Pa ako dijete slučajno krene krivim putem doći će mu jednom iz srca glas: „Moj tata ili moja mama nisu bili takvi“.

Tko sluša Božju riječ srcem taj se i trudi da po toj riječi i živi. Takva osoba će znati, i u najdelikatnijim životnim situacijama, zastati i zapitati se: „Što Bog želi da ja činim u ovoj situaciji?“

Ovo znači čuvati Božju riječ: konsultirati Boga prije važnih životnih odluka i učiniti onako kako osjetim da Bog traži.

Evanđelje nam predstavlja Mariju koja je ostvarila taj ideal finoće srca. Takva osoba može doista biti prava majka. Nema prave majke bez fina i velika srca.

Mariju nam je Isus ostavio za majku jer je njezino srce bilo prepuno Boga i njegove ljubavi. Takva ljubav nikada ne može ostaviti i napustiti djecu, nego čini istinska čuda u prilog svoje djece.

Iskustvo njezine pomoći i njezina zagovora ima svaki kršćanin koji joj se utječe. Mnoga čudesa koja su se događala u njezinim svetištima, potvrđuju istinu njezine majčinske ljubavi. I ovo svetište Gospe sinjske je svjedok te istine.

Molit ćemo u ovoj svetoj Misi da iskustvo njezina zagovora dožive svi vi koji će pohodili Mariju u ovom njezinu svetištu i koje je njoj u čast uzdignuto u naslov bazilike. Amen.

Uz ovaj događaj uzdignuća jedne crkve na čast bazilike „Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata“ daje i određene datume u kojima svi vjernici mogu dobiti potpuni oprost, uz uobičajene uvjete. Za baziliku Čudotvorne Gospe Sinjske određeni su ovi datumi:

Dan posvete ove bazilike – 21. svibnja;
Dan patrona bazilike – Velika Gospa 15. kolovoza;
Svetkovina svetih apostola Petra i Pavla – 29. lipnja;
Godišnjica dodjele naslova Manje bazilike ovoj crkvi: 17. travnja
Uz ova četiri datuma u kojima se može dobiti potpuni oprost, daje se mogućnost i mjesnom biskupu da izabere još jedan datum. Na prijedlog otaca franjevaca, određujem da to bude blagdan Svetog Franje 4 listopada.
Svaki vjernik može izabrati još jedan dan u kojem može dobiti potpuni oprost uz uobičajene uvjete, a to su:
Pohoditi ovu baziliku;
Sudjelovati na bogoslužju;
Izmoliti Vjerovanje i Očenaš;
Molitvu na nakanu Svetog Oca;
Ispovijed;
Pričest.
Objava je Gospa Sinjska.hr

www.tomislavnews.com