Sjećate li se one gange duvanjske: “Moj dragane, što je bilo bilo, da mi svoje ponovimo silo”, a ove gospođe iz duvanjskog sela Kuka upravo obnavljaju nekadašnja sila (sijela) uz kavu i ručnu rađu, bez mobitela, bez računala, bez interneta…
Počele su se okupljati u dugim zimskim popodnevima na poticaj najmlađe od njih. Naime, u snježnim danima, a takvi su već duže od mjesec dana u duvanjskom kraju, nakon ručka i pranja suđa, kukuške žene se okupljaju na kavi uvijek u drugoj kući. Jedini uvjet je da ponesu igle, što znači ponijeti ručnu rađu, a u ovim hladnim danima najčešće se pletu šalovi, pape, čarape…djeci ili unučadi. Mobitel se ne koristi, međusobne priče, šale, pjesme…ne manjka. Ostaju tako do večeri, kad treba čeljadima davati večeru, može i televizija, pa i telefonski razgovor, ali sve to kad se raziđu sa sila.
Pozivaju i ostale žene neka im se priključe, ponavljaju uvjet: s rađom u rukama!
Danas smo ih zatekli kako sile i pletu u jednoj kući, dok čekaju kavu, pravo dosadašnje silo, uz dodatak ovoga jednog piće na stolu, koje se ne uklapa u “silo”, ali – pa mora se, uz kavu, još štogod popiti!
www.tomislavnews.com
