Priča se, a možda i nije istina samo narod izmislio, kao što mnogo toga izmisli, pa ipak, ovo nam miriše na stvarni događaj.
Priča kaže da je jedan duvanjski gazda, negdje potkraj prošloga stoljeća, pored ostalih poslova, bavio se i prijevozničkom djelatnošću, imao je nekoliko kamiona i vozača. Nisu to bili obični kamioni, nego su morali biti uvijek čisti, uglancani, što su, naravno, radili vozači po povratku s terena. gazda je obvezno pregledavao kako su očišćeni, “svitle” li se njegovi ljubimci. Za najmanji neposluh, prekršaj, kažnjavao je vozače odbijajući im od ionako male plaće, a bilo u to vrijeme vozača na bacanje, a ne kao danas kad se ni “svićom” ne mogu naći.
Jedne večeri vidi gazda u jednom kamionu probušena guma, toliko da je problem zakrpiti je, pa dade vozaču novac da kupi novu gumu. Vozač sretan da je “lišo” prošao nastavio dalje voziti sve do dana kad se isplaćivala plaća. On dobio samo pola?
-Što je ovo gazda?
-Pa odbio sam ti za onu probušenu gumu!
Opsova gadno vozač, ali ujutro ode ponovno voziti na daleki put u inozemstvo, obično bi se vraćao treći dan.
Ovaj put nema ga 10 dana, svi se zabrinuli, a nije bilo mobitela kao danas. Obitelj zabrinuta, gazda isto, zvali policiju, nitko ništa ne zna, zametno mu se trag.
Pojavi se jedanaesti dan, na radost svoje obitelji i mrki pogled gazde:
– Što ti uradi do sada, negdi se sigurno zapio, zakarto, a poso čeka, a?
-Ništa od toga gazda, nego kad sam pošao ubacio onu veliku metlu u kamion, pa di god mi se učini sumnjivo da bi kakav kamen ili staklo mogli probušiti gumu ili nešto vrciti ispod gume pa razbiti šoferšajbu ili oštetiti kamion, ja ga parkiram u stranu, izvadim metlu i pometem cestu i tako…nisam mogao stići prije!
Kažu da je gazda gadno opsovao, a selo se još smije!
Tako priča kruži, a sad, tko će ga znati…
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
