Nešto mislim dok vani snijeg pada, o čemu bi pisala ja sada. Kad se ništa kod nas ne događa, kad se više umire neg’ rađa. Malo surfam ovim internetom, popratiti događanja svijetom.
Ništa dobrog pročitati nema, samo laži, kuknjave, problema. Počeh čitat ispod komentare, na što li su novine nam spale: ne novine, to ne čita nitko, neg’ portale uzduž i popriko. E, tu može pisat što tko želi, komentirat bezobrazno beli!
Nešto mislim, a kroz prozor gledam, malodušju neću da se predam. Nešto mislim, pa sve rimu slažem i misleći kako da vam kažem. Pokušajte pisati u rimi, kad ovako dosadno je zimi. A po ljeti pričati u stihovim’, može starim, a bolje je novim.
Kad bih bila ministrica kulture, svi bi govorili u stihovima, de fakto i de jure, znači i stvarno i pravno. Jer bi se malo više mislili dok bi prave stihove i pravu rimu smislili! Ne bi vam često psovke i riječi bezobrazne iz usta izlazile, nego riječi koje bi druge pazile i mazile. Jer dok smislite stih i dodate mu rimu, možeš samo opsovati zimu. I to ti od koristi nije, zato ne izusti grije. Ne bi bilo vrijeđanja ovoliko, jer vrijeđanje ne voli nitko.
Majka bi bebi odmah tepala u stihovima, takvo dijete samo ona ima. Slatkice moja mala, ti si me najaviše obradovala…Učitelji bi djeci pričali u rimi i ljeti i zimi, profesori držali predavanja u stihovima punim radovanja…
Mnogo je takvih primjera, a znate vi na što ova, kad bi bila ministrica, smjera. Da nam pjesma bude cijeli život i odjekuje po cijelomu svijetu, ljubav i stihovi u paketu!
Na primjer, kad majka piše pismo odraslim sinovima ili kćerima u tuđinu, ne psuje ih što ne dolaze, nego onako, nježno, majčinski, u stihovima:
„Djeco moja draga, izdaje me snaga, ako možete dođite. Ja doći ne mogu, snijeg ja pao, autobus stao. Hvala Bogu, još sam slomila i nogu. Ne dolazite ni vi sada, jer snijeg još pada. Ljubi vas i grli vaša mama, samcata, sama…“.
Eto vidite da nije teško, dajte, probajte!
Evo još jedan primjer kad žena dočeka muža iz birtije, a kasna je noć, umjesto da se brine i mumlja doć’-ne doć’, ona, iako divlja od muke, prema njemu širi ruke:
„Gdje si dosad, ljubavi moja, vjerno te čeka draga tvoja. Znam ja da moja ljubav ne pije, samo čuva vrata od birtije. Jesu li svi do sada otišli kući i ti nisi dao više nikomu ući, osim ženi što je s metlom došla, pa je moja lola kući došla…“
Vidite da se može, pomogni vam Bože!
www.tomislavnews.com/ Foto ilustracija
