S Pepelnicom, Čistom srijedom, počinje sveto korizmeno vrijeme, četrdesetodnevna priprava za blagdan Uskrsa.
Svećenik će danas na Pepelnicu ili Čistu srijedu pod misom posuti malo pepela na glave vjernika uz riječi: „Obratite se i vjerujte evanđelju“ ili „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“ ili Spomeni se čovječe da si prah i da se u prah vraćaš!“
To je poziv, vrlo ozbiljan poziv, da vjernici kroz korizmu ozbiljno rade na vlastitom obraćenju, da se okrenu prema evanđelju, da žive po evanđelju.
OBVEZATNI POST I NEMRS
Katolici su prema sadašnjim crkvenim propisima dužni obrdržavati post i nemrs na Pepelnicu (Čistu srijedu) i Veliki Petak. Zakon nemrsa obvezuje i sve petke u godini osim onih kad je svetkovina, ali u izvankorizmene petke može se umjesto nemrsa odabrati neko drugo djelo pokore ili kakvo karitativno djelo.
Nemrs (zabrana jedenja mesa) obvezuje sve vjernike otkad navrše 14 godina života pa do konca života, a post sve one koji su navršili 18 godina, a još nisu započeli 60. godinu. U posne dane smije se uzeti samo jedan pun obrok.
Župnici u pojedinim slučajevima mogu iz opravdanih razloga osloboditi pojedine osobe ili obitelji obveze posta ili nemrsa, ili tu obvezu zamijeniti drugim oblicima pokore.
Korizma, lat. quadragesima, četrdesetnica, razdoblje je od četrdeset dana prije Uskrsa u kojima se pripremamo za pashalni misterij. Liturgijska boja je ljubičasta. U korizmi se ne ukrašavaju oltari i crkva, ne sviraju orgulje i druga glazbala, ako nije nužno. Ispušta se aleluja i Slava. Negdje se zakrivaju oltarne slike, križevi i kipovi (Gluha nedjelja). Nastanak korizme nije isključivo vezan uz post. Na početku on je bio stroga obveza u Svetom tjednu. Trajanje korizme kroz četrdeset dana nadahnuto je sjećanjem na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju i Ilija na Horebu. To znači: korizma je zajedničko “povlačenje” vjernika u jedan poseban stil vjerničkog života kroz četrdeset neprekinutih dana kojemu je cilj da pripravi vjernike na uskrsno slavlje kroz pročišćavanje srca i savršenije vršenje kršćanskih dužnosti. Kroz to vrijeme svaka kršćanska zajednica je posebno sjedinjena s Isusom u pustinji prema programu koji nastoji što više uskladiti s njegovim: život molitve i ustrajnije pokore koja je prožeta intenzivnijim tjelesnim mrtvljenjem, a post je samo jedan od oblika tog mrtvljenja. Ništa nije bio nevažniji, kako to ističe liturgija, post grijeha od materijalnog posta. Prema svim svjedočanstvima od početaka jasno je da je korizma ustanovljena da pripravi vjernike na slavljenje tajne smrti i uskrsnuća Isusova. Krist je naš uzor i naš vodič za vrijeme korizme, jer se nakon krštenja povukao u pustinju i tu ostao četrdeset dana.
To su dani ozbiljnog, proživljenog, uvjerenog, intenzivnog traženja Boga, osobnog susretanja i sklapanja saveza s njim u zajedništvu ljubavi; dani sazrijevanja i učvršćivanja spoznaje da me Bog ljubi; dani skupljanja duhovne snage, dani duhovne obnove i osvježenja. Zato u ovim danima trebamo nastojati što temeljitije upoznati Božju ljubav, u nju čvršće povjerovati, u njoj se obnoviti i prepustiti joj se svim zanosom svoga uma i srca. Da bismo u ovome mogli i uspjeti, potrebna nam je pomoć neba, koju trebamo isprositi u iskrenoj i zaufanoj molitvi i razgovoru s Bogom. Zato su ovo i dani u kojima je potrebno znati povući se iz buke koja nas okružuje, stvoriti u srcu ozračje tišine i sabranosti, te u revnijoj, intenzivnijoj i žarčoj molitvi uspostavljati djetinji susret s Bogom, Ocem ljubavi i dobrote. U ovo milosno vrijeme pruža nam se i raznolikija i bogatija hrana sa stola riječi Božje, jer nam Bog osobito intenzivno govori u ove dane. Trebali bismo se truditi da se okoristimo bogatstvom Božje riječi koja nam se nudi u korizmenom bogoslužju, slušati je s pozornošću, te svaki dan čitati po neki pasus Svetog pisma, razmišljajući i osluškujući pažljivo što to Bog meni poručuje, provjeravati sebe i preispitati svoj život u svjetlu te riječi, primjenjivati je na sebe, u njezinu svjetlu se obnavljati i ići naprijed.
Bogoslužni tekstovi korizmenog vremena upozoravaju nas da bi kroz te dane u životu vjernika trebali više nego u drugo vrijeme doći do izražaja post, pokora i odricanje. Ta pokornička praksa je izraz ljubavi, znak sposobnosti gospodarenja nad samim sobom, te nam ona uvelike pomaže da duhovno obnovljeni ”radosno čekamo vazmene blagdane” (I. korizmeno predslovlje). Stoga je Bog preko Crkve ”nama na spasenje odredio ovo korizmeno vrijeme, da se obnovimo u čistoći srca, oslobodimo od sebičnosti te u ovom prolaznom vremenu postignemo neprolazno spasenje” (II. korizmeno predslovlje). Naime, tjelesni post, pokora i odricanje ”kroti našu sebičnu narav, suzbija naše zle sklonosti, uzdiže dušu, daje snagu i pobjedu” (III. i IV. Korizmeno predslovlje). Korizma nam pomaže da shvatimo i prihvatimo Isusov put i primjer, koji nam on pokazuje svojim riječima: ”Treba da Sin čovječji mnogo pretrpi…, da bude ubijen i treći dan da ustane”(Lk 9, 22). To je i naš put, ako želimo biti njegovi pravi sljedbenici. Uvijek biti spremni izgubiti život za njega, nositi svoj križ s njime da nas to dovede do konačne pobjede i postizanja neprolaznog spasenja u Kristu i po Kristu.
Korizmeno vrijeme osobito treba biti protkano djelima ljubavi prema Bogu i svim ljudima, a posebno onima s kojima se i sam Isus poistovjećuje: siromašnima, gladnim, bolesnim, žalosnim, obespravljenim na bilo koji način. Značaj korizme je da nam ”otvara srca za potrebne” (III. korizmeno predslovlje) i tako nas potiče da se ”revnije molimo i vršimo djela ljubavi” (I. korizmeno predslovlje). Nije toliko važno da li ćemo i koliko ćemo se u korizmi odreći neke hrane, pića, cigareta ili drugih ugodnosti. Dobro je i korisno i to. Ali važnije je s kolikom ćemo ljubavlju i pažnjom susretati ljude, i to upravo one koji su zaboravljeni, koji žive na rubu društva. Koliko ćemo upravo one najpotrebnije znati i materijalno pomoći i sve s kojima se budemo susretali obdariti svojom pažnjom i dobrotom ili barem obradovati lijepom riječju i prijateljskim smiješkom. To jest koliko ćemo se u sebi, u svojoj nutrini mijenjati na bolje. Sve to bit će nam moguće jedino ako budemo vjerni Bogu i ako se budemo zaista trudili svaki dan izabirati ono što Bog i od mene i od tebe upravo sada, u ovoj korizmi očekuje.
Ako pokušamo intenzivno proživljavati korizmeno vrijeme, posebno kroz njegovo bogato bogoslužje, korizma nam može postati pravi poticaj i putokaz za dosljedniji kršćanski život i pružiti nam jasno usmjerenje za sretniju i bolju budućnost i za postizanje neprolaznog spasenja u kraljevstvu Oca na nebesima.
www.tomislavnews.com / Izvor: samostan-tomislavgrad.info
