U duvanjskom kraju je sve donedavno bio običaj blagoslova grančica jele i bršljana, a sada se blagoslivaju i maslinove grančice
U duvanjskom kraju je običaj da se u subotu nabere cvijeća i stavi u zdjelu s vodom i blagoslovljenom soli, što odstoji preko noći, da se u njoj anđeli umiju. Ujutro se u toj vodi ukućani umivaju. Među djecom je priča da tko se prvi ustane i umije u toj vodi on je ljubičica i mirisat će cijelu godinu, a ostali kako se umivaju drugo su, manje mirisno i lijepo cvijeće. Tko se zadnji ustane i zdanji umije on je prnduša, cvijt koji nema baš ugodan miris. Tako se djecu, ali i odrasle, poticalo na rano ustajanje.
Utemeljenje običaja blagoslova grančica na Cvjetnu nedjelju nalazi se u evanđeoskom izvješću o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem gdje ga je dočekalo veliko mnoštvo naroda među kojima „mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima“ (Mk 11, 8). U Ivanovom Evanđelju stoji da je mnoštvo Isusa dočekalo palminim grančicama (Iv 12, 12). Prva izvješća o običaju ophoda s grančicama među kršćanima potječu iz 4. stoljeća u Jeruzalemu. Kasnije se širi i na cijelu latinsku Crkvu na Zapadu, tako da je oko 1000. godine uobičajeno slavljenje Cvjetnice ophodom s grančicama.
{gallery}cvitnicaa{/gallery}
Vrsta blagoslovljenih grančica je različita od mjesta do mjesta ili od kraja do kraja.
U duvanjskom kraju sve donedavno se blagoslivljala veća grana jele, koja bi se iskitila šarenim papirom. Uz to, ako bi se našlo bršljana i on se blagoslivljao. Kada bi se u crkvi na Cvitnicu blagoslovile grančice i donijelo ih se kući, otkidale su se grančice i , uz molitvu vjerovanja, stavljalo se u svaku sobu po grančica, a potom se jedna grančica nosila i u štale, među blago.
Odnedavno se i u duvanjskom kraju blagoslivljaju i maslinove grančice, koje već nekoliko godina volonteri Udruge „Kap ljubavi“ iz Tomislavgrada beru u Slanom kod Dubrovnika i donose u Tomislavgrad, prodajući ih po simboličnim cijenama, a novac se upotrijebi u humanitarne svrhe.
Ove godine na području duvanjske općine zima je bila hladnija i snijeg se dulje zadržao na zemlji, pa je malo cvijeća za Cvitnicu. Mi smo se jučer dobrano pomučili hodajući po Kologaju-gaju iznad Tomislavgrada, dok smo nabrali nekoliko latica cvijeća za umivanje, što nam se učinilo malo, pa smo dopunili laticama iz okućnice, iz vrta, jedne duvanjske gospođe. Branje i umivanje u cvijeću, te lijepa priča uz to, poseban je doživljaj za djecu, komu ih je Bog dao!
Jer, za sve što veseli, za cvijeće na Cvitnicu, za radost u dječjem oku, vrijedi se i nahodati!
Tekst i foto: www.tomislavnews.com/ Lj. Đikić
