Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanski blagdan, slavi se u nedjelju prije Uskrsa.
Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.
U duvanjskom katoličkom puku do prije 50-tak godina uglavnom se blagoslivljala velika grana od jelke, koja bi se usjekla negdje u šumama, najčešće u Vranu. Grana bi se ukrasila šarenim papirićima, nekim bobicama, grotuljama (nanizani lješnjaci) i kada bi se posvetila stavljala se na vidno mjesto u kući. Jedna grančica bi se odlomila i s čašom blagoslovljene vode i molitvu Vjerovanja škropila se cijela kuća i svi gospodarski objekti: štale, podrumi, tada mlinovi, pojate…
Sada se najčešće posvećuju na svetim misama na Cvjetnicu i maslinove grančice, koje, godinama, idu u okolicu Dubrovnika brati volonteri Humanitarne udruge “Kap ljubavi” iz Tomislavgrada.
Na Cvjetnicu je običaj da se sva kućna čeljad umiju u cvijeću koje se stavu u posudu sa svetom vodom. Djeca bi prije na dan ubrala cvijeće na livadi ili okućnici i navečer ga potopila u blagoslovljenu vodu. Majke bi uvečer ispričale priču djeci da, tko se prvi ustane i umije u cvjetnoj vodi je ljubičica i mirisat će cijelu godinu, a tko pak zadnji (lijeni) mirisat će (neugodno) kao prnduša. Zato bi ujutro nastala gužva oko vode s cvijećem. Međutim, taj običaj je dobrano izumro, osim u pričama duvanjskih baka. Ove godine, jer je zima bila blaga, cvijeća u duvanjskom kraju ima posvuda.
www.tomislavnews.cm/medjugorje-info.com
