HumorTG Zanimljivosti

FOTO-DANAS je Međunarodni dan smijeha, pa malo humora iz duvanjske prošlosti: “Doktor za donji kraj” i još malo šale

294Pregleda

Otkako je na današnji dan u Indiji 1998. godine pokrenuta inicijativa Svjetskog dana smijeha, obilježavanje dana smijeha se do danas globalno proširilo.

Globalnom širenju obilježavanja Svjetskog dana smijeha su svakako pomogle i spoznaje o njegovoj blagotvornosti za tjelesno i mentalno zdravlje te kvalitetu života. Neke zemlje Svjetski dan smijeha obilježavaju i u svibnju, prva nedjelja u svibnju. Ipak, obilježavanje dana smijeha na današnji dan je najčešće. Stoga ćemo i mi iskoristiti ovu priliku da vas prvi puta u 2023. podsjetimo na važnost očuvanja tjelesne i mentalne dobrobiti, predložimo da razmislite na koji način koristite smijeh i humor u vašem svakodnevnom životu te pomaže li vam njihovo korištenje u očuvanju vaše psihičke dobrobiti i kvalitete života. Dostupna istraživanja sa sigurnošću ne sugeriraju da redovita doza humora i smijeha može prevladati bolesti, ili da može poslužiti kao zamjena za brigu i preporuke liječnika, niti da je „čarobni univerzalni lijek“ koji može sve spriječiti ili izliječiti, ali je njegova blagotvornost iznimno važna. Neka su istraživanja pokazala da ljudi s većim osjećajem za humor pokazuju manje anksioznosti i stresa u usporedbi s ljudima koji imaju niži osjećaj za humor. U nekim se istraživanjima humor pokazao uspješnom strategijom za smanjenje nekliničke i kliničke anksioznosti. Tako se primjerice pokazalo da je tzv. afilijativni humor, humor koji podrazumijeva produciranje i dijeljenja humora u socijalnom kontekstu i s ciljem unaprijeđena odnosa ili da se druge nasmije, povezan s manjom razinom anksioznosti, kao i humor koji se upotrebljava kao strategija suočavanja za nošenje sa životnim stresovima.(izvor: HZJZ)

Dok se smijemo, tijelo oslobađa endorfine koji poboljšavaju raspoloženje. Postoje mnoge zdravstvene klinike koje primjenjuju terapiju smijehom na svojim bolesnicima, a klaunovi koji nasmijavaju i zabavljaju djecu česti su gosti na dječjim odjelima mnogih bolnica. Zamislite, smijanje od srca sto puta dnevno daje iste rezultate kao 20 minuta kardio vježbi, jedna minuta smijanja je jednaka 10 minuta na spravi za veslanje ili 15 minuta na sobnom biciklu, gledanje samo 30 ili 60 minuta komedija je dovoljno da poveća razine imunoglobulina. A u tijelu i da nas štiti od prehlade i gripe.
Znate li i da se malo dijete u prosjeku dnevno nasmije gotovo dvjesto puta, a odrasle osobe samo dvanaest?

Mi smo za Dan smijeha u arhivu pronašli prvi duvanjski strip objavljen prije 38 godina, točnije 1987. Nakon ovoga objavljeno ih je više, ali im se gubi trag!

Pa ako vidite pročitajte, ako ne neka vas netko poškaklja, jer smijeh liječi,  najbolje djeluje na sijelu, u toploj kući, a napolju bura puše i raznosi pahulje!

I NIJE TO SVE, IMA JOŠ !

Volim šale, viceve, pošalice, prčalice…, sve čemu se slatko nasmijem, a iskreno danas je malo od toga čuti. Današnji vicevi ili šale, počinju:”Pročitao sam na internetu, na portalu…jedan dobar…”, a nitko ne pita jesi li ti pročitao isti taj, ali reda radi se nasmiješ, haha (doduše kiselo, ali to više nitko i ne primjećuje?).

Rijetki su danas spontani vicevi, šale, provale…koji nastaju tijekom priče, zgode ili nezgode.

Prigodno, na današnji Dan smijeha, ne mogu izmisliti nikakvu šalu, za njih treba, kao i za pjesmu, nadahnuće. zato se prisjetih vica, ustvari načina pričanja viceva jedne moje davne poznanice, zvane Vicaroška, kojemu se uvijek, i na samo sjećanje, nasmijem.

Ona je voljela pričati viceve i u svakoj prigodi to koristila, ali uglavnom one dobro poznate, koje smo mi slušatelji sto puta čuli, a ipak se njezinom pričanju viceva uvijek smijali. I nismo je prekidali, bile su to njezine male komedije, monolozi, a znala je pričati.

Jer, znate to, ima ljudi znaju sve viceve, pamte ih, ali ih pričaju nekako suhoparno, nezanimljivo, to su oni koji moraju reći: ”Kraj je vica, što se ne smijete?!”

 

Na drugoj strani ima osoba koje znaju ispričati vic, šalu, i smijete se čim ta osoba počne pričati, jer gestikulacijama, mimikom, intonacijom glasa, dakle interpretacijom vas nasmijava više od same šale, vica, riječi. To su one osobe koje upitaju društvo, slušatelje:”Znate onaj o…?”, a ovi odgovore:”Ma znamo, ali ajde, ti ga ispričaj!”
Ovo je sada vic : VICAROŠKA I PERICA NA BICIKLU
Ovako bi naša Vickaroška pričala poznati vic:
“Ovako, bili ja i Perica. Jednom meni Perica kaže kako mi je dobro bicikl i kako bi se mogli provozati na njemu do šume. Meni drago, jer mi je drag Perica, zgodan do bola. Što se smijete, ima još, nije gotovo. Sjednemo nas dvoje na moje bicikl, ja ispred njega, on iza mene, okreće, gura, uznojili se oboje, vrućina…neću pričati kad se smijete, a nije još gotovo. Dođemo mi u šumu, sjašimo s bicikla, nigdje nikoga, sami, prislonimo bicikl uz drvo, pjevaju ptičice, opojni mirisi… ja se sva rastopila od miline, od želje, stanem pred Pericu, zacrvenim se (spremna izgubiti obraz!) i mazno reknem: ” Evo, uzmi sada, Perica, što ti je najdraže!” I on bez razmišljanje, zajaši na bicikl i otra, zamače u šumu, haha. Sada se smijite, gotovo je, haha!!!
Eto tako je naša Vickaroška pričala vicevi, u ih-formi, uvijek je ona glavna u vicu, sve se njoj događalo i nitko je nije mogao uvjeriti kako se vicevi drukčije pričaju. “Ja imam svoj stil, meni se uvijek smiju, a vama krivo što ne znate tako!”.
Eto, gotova je šala, što se ne smijete?!

www.tomislavnews.com/Lj.Đ.