UNESCO je proglasio 21. ožujak 1999. godine Svjetskim danom poezije s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Na proglašenju praznika rečeno je da treba odavati priznanje i podsticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim poetskim pokretima.
Svima koji pišu, čitaju, vole poeziju…čestitamo na lijepom životnom izboru, hobiju, ljubavi, a mi vam darujemo dvije prigodne pjesme!
Možda je svakom pjesniku njegov zavičaj neiscrpno, živo vrelo nadahnuća, pa je dovoljno da prošeta gradom, selom, po kišnom ili sunčanom danu, pogleda kroz prozor, oslušne žubor potoka, rijeke, poj ptice, otkucaje srca…i eto pjesme…
Svim pjesnicima, ili onima koji pokušavaju biti, želimo sretan njihov dan-Svjetski dan poezije!
I mislimo da su svi ljudi pjesnici, samo su neki lijeni pisati i razviti taj dar, ali zato rade nešto drugo, možda mnogo korisnije za svijet, a neki ne znaju ništa drugo nego pisati, sviđalo se napisano drugima ili ne, svejedno, oni pišu li pišu…
NOĆAS
Noćas sam dugo čekala ratnika
iz rata što još uvijek traje.
Otišao je u boj bez oružja,
protiv samog sebe,
srce protiv njega.
Svu noć sam sama čekala ratnika
u svome tijelu zarobljenog.
U zoru sam otvorila vrata proljeću,
ujutro mi prva lasta na prozoru
strese crvenu rosu s krila.
Čitavu vječnost čekam ratnika,
A on mi šalje krvave laste.(lj.)
ČOVJEK JE STVOREN BITI SLOBODAN, ZAŠTO JE ČESTO ROB ?
Veliko jato ptica u rano jutro kruži poljem Duvanjskim,
sunčane zrake se spuštaju ukoso na njive i livade.
Proljeće dobro nagelo iza snježnih planina,
ogrijat će široko polje, prosuti ljubav, nadu?
Je li ljepše ptici na polju rodnom i širokom,
ili je ljepše i sigurnije ptici na visoko podignutoj žici?
Bog je pticama dao krila, a ljudi ih stavljaju u krletku?
Čovjek je stvoren biti slobodan, a zašto je često je rob?(lj.)
www.tomislavnews.com
