NEMA PJESME BEZ SRCA
Kažu da je lako napisati pjesmu
ako imaš kome,
ako imaš osobe, situacije, tišine i suze
ili ako imaš nešto što nemaš,
nešto što ti život silom uze.
Kažu drugi da za to treba imati dara
te da je potrebno veliko znanje
koje sa darom inspiraciju stvara,
ali u znanju se samo naš ego koprca.
Ja vam kažem pjesma je uvijek stvar srca.
Eh, to srce! Bilo mladenačko
ili neka olupina stara,
nakupi svega zbog čega zaigra
ili što ga gorko razočara,
pa sve znanje u stranu baci,
a snove i šutnje, borbe i slutnje
u stih pretvara.
Sve je to srce i od njega nema prostranijeg mjesta.
Kroz njega mogu teći rijeke radosti i tuge,
a može se pružiti i rajska cesta.
U njemu se mogu izgraditi i mostovi i bedemi za druge.
Napuklo ili cijelo,
srce zna obući posebno, od tinte odijelo,
kad se sprema na bijeli papirni podij poći.
Tad zna i vlasniku svome zatvoriti oči.
Zna zaplesati tako dugo
i otići tako daleko, sve dok ga ne prene netko.
Vlasnika srca tu se puno ne pita.
Srce je buntovnik vječni i baraba,
te po svojoj volji skita.
Nikakvo otimanje se ne isplati,
svaki stih u stopu prati.
Zato vam kažem kako života nema bez sunca
tako ni pjesme nema bez srca.
Danijela Dana Perković
www.tomislavnews.com
