SVE MI DOLI OSTA
Sve mi doli osta,
Koraci prvi kraj potoka
ispod nevidljivog mosta,
zvuk drvene prakljače
u rukama matere najjače.
Osta miris procvitale drače
i puno guvno, pun Krčić
mladosti što za loptom skače.
Sve mi doli osta.
Rakija i kava za slučajnog
il’ namjernog gosta
i rič topla domaćinska,
nikad odbojna i prosta.
Sve mi doli osta .
Bura i jugovina,
trava, cviće i pržina
stotine ozidanih struga,
a u meni jedna ,široka,
prilaze je samo sjeta i tuga.
Ostadoše Vran i Šujica,
Lib i Tušnica.
Ostadoše odgovorna
I bezbrižna dica.
Sve mi doli osta,
potok, guvno, Krčić i topole,
i pogledi stidljivi
onih što prišute i kada se vole,
mirisi baruta na odori lole,
bezbrojne šetnje od kuće do škole.
Tomićko groblje, Balar, Đipalovac,
Čarakuša, užine i žuljave ruke,
ostadoše na njima radosti i muke.
Poljica i vrtli puni kupusa i kumpira
i na svakom pragu majka ili baka
koja zrnca krunice pribira.
I duša jedna, što sa tuđim svitom
nove bitke bije, jer u njemu
ničeg, od tog što mi osta, nije,
al’ se ipak pod kaputom,
i pod kožom nekako sakrije.
Život jedan što glad poznavao nije
kako su ga poznavali
moji stari prije,
al ‘ se żivilo najviše
od molitve i posta.
Sve mi to doli osta.
Autorica: Danijela Dana Perković
www.tomislavnews.com
