ZBOGOM
Opet ćemo se mi smijati, prijatelju
i pjevati sve one tvoje napisane pjesme,
sve one što još nitko pročitao nije.
Opet će odzvanjati dolina, još ljepše nego prije.
Opet ćemo, vjerujem, obasjani novim svjetlom bez sjena,
radovati se radi u dlanove urezanih imena.
Opet ćemo, vjerujem, prijatelju moj,
kada ne budemo gladni ni ljubavi ni kruha,
imati onaj osmijeh od uha do uha.
“Ne pokušavaj me nasmijati”
nikada više se izgovoriti neće,
jer ćemo se smijati, vjerujem,
od one, do sada, nekušane sreće.
Opet će biti na okupu ekipa
iz iste klupe, iste škole
i oni najmiliji što se vole,
što ih Nebo odavno krije,
biti će skupa kao prije.
Opet će, jednog ‘nebeskog’ dana,
smijati se mila mati
koju odavno tuga prati.
Opet će, vjerujem , prijatelju
njezino srce obuzeti milina,
kada u Nebu zagrli svoja tri sina.
Do tada prijatelju
jedino ZBOGOM!
Neka On bude u dolini suza s nama
i u vječnosti s tobom.
07.01.2020
Autorica: Danijela Dana Perković
www.tomislavnews.com
