Svaki put kad ostanem s prijateljima nakon posla na čašici više i nakon četiri pet tura pića počinju jedan za drugim zvoniti mobiteli.
Svako malo začuje se zvono s mobitela i uvijek netko iz društva kao da ga sto igala bode skoči i udalji se od nas da se javi. Nakon kratkog vremena crvenog lica i smrknuta pogleda vrati se društvu. Svi znamo zašto.
Naravno to su bile supruge koje su se zanimale gdje se to njihovi muževi zabavljaju i jednostavno nisu mogle podnijeti da se to događa bez njihovog pristanka.
Nisam više mogao trpjeti takvu situaciju i čekao sam da se izredaju svi telefonski pozivi i počeo sam se pitati zašto sam oženio ženu koju ne zanima gdje ja provodim slobodno vrijeme, pa bar da upita s kim upražnjavam nezaboravne trenutke koje samo rakija može pružiti nakon napornog radnog dana.
Zabavljao me njihov izraz lica nakon moje izjave i točno se mogla vidjeti zavist mojih kolega, a onda tiho iz prikrajka netko reče: “Pa nismo ti mi krivi što tebe tvoja žena ne voli!”
“Vidiš, prijatelju moj”, odgovorim mu ja spremno “mislim da ljubav koju vi opisujete uopće ne postoji i da takvo nešto što vi opisujete kao ljubav prema svojoj ženi se može definirati samo kao interes”.
“A kako to ti misliš”, upita Mario, a svi ostali me pogledaju s velikim upitnikom iznad njihovih glava.
“Uzmimo tebe, na primjer, a pritom pitam i sve vas ostale, koji je bio tvoj prvi motiv da se oženiš ?”
“Pa da mi žena rodi djecu, da me ima tko dočekati sa skuhanom večerom i opranim vešom i na kraju kad ostarim da me ima tko njegovati”.
“Aha, tu smo dakle, a koji je motiv tvoje supruge udati se za tebe”?
On se zamisli :”Da nam rodi djecu, da ih zajedno odgajamo, uzdržavamo, da osiguramo krov nad glavom i na kraju kad umrem ( jer žene inače žive duže od muškaraca) da joj ostane moja mirovina koju će ona zasluženo uživati.”
“Eto vidiš, znači oboje imate koristi jedno od drugog što znači oženili ste se iz interesa, svako od vas je imao svoju računicu, a nitko ne spomenu ljubavi, ono da ste se oženili iz velike ljubavi.”
Dugo su oni šutjeli da bi probavili sve ono što sam izrekao, a onda se jedan odvaži i reče: ” E neće ona mene više zavaravati da se mi volimo, od sada ću ja drugačije da se postavim kad me ona nazove. Vidjet će ona tko nosi hlače, a tko suknju u našem braku…!”
U tom trenutku nekako se svi ohrabriše , a i rakija im u tome pomože, pa su jedan za drugim počeli prijetiti svojim suprugama.
Na kraju, kad smo se razišli bio sam ponosan na sebe misleći kako sam otvorio oči svojim prijateljima.
Sutradan kad smo se trebali naći nakon posla nitko nije mogao ostati duže na druženju jer su navodno imali nekog posla kod kuće, a poznat mi je taj osjećaj kad se moraju izgladiti odnosi, a zna se da je suprugina riječ zakon.
Kad si momak pa te u birtiji oni stariji, oženjeni upitaju : “Jesi li se oženio”? “Nisam!”, malo ljutito odgovarate jer ste siti takvih pitanja. “A šta čekaš?” ne odustaje pajdo. “Piće!”, odgovarate i idete od dušitelja do šanka, Ali dođe vrijeme pa vam je dosta i pića, i birtije, pa se oženite i…
Ovdje se prisjetih jednu poznate anegdotice. Neki tamo, ne znate ga vi, dok je bio momak kleo se da mu žena neće zapovijedati, tko će njemu zabranit da ide u birtiju, na utakmicu, ma nema te žene, nikada on neće biti papučar.
Ne prođe dugo, oženi se! Pustili ga prijatelji nekoliko dana na miru, a onda dođu pred kuću i zovu ga da ide s njima na utakmicu. Uđe on u kuću i brzo se vrati: “Prijatelji dragi, ne brani ona vama, samo vi odite i lijepo se provedite!”
www.tomislavnews.com/Foto ilustarcija
