Ivan Tomić, student treće godine preddiplomskog studija na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, dobitnik je ovogodišnje Rektorove nagrade.
„Iako svi vjeruju da si na fakultetu samo broj indeksa, da se izgubiš u masi studenata, ovo je pokazatelj da se trud cijeni i prepoznaje. Vjerujem da se uvijek može bolje i više“, govori Ivan.
Ivan je rođen u Brišniku, selu s bogatom povijesti u blizini Tomislavgrada i odmalena je cijenio znanje i kulturu. Bio je član Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva fra Mijo Čuić s kojim je putovao i dobio priliku upoznati se s drugim kulturama, ali i naučiti cijeniti vlastitu.
„Dobiješ priliku vidjeti sve iz malo drugačije perspektive, upoznaš razne ljude i njihovu povijest i zanima te uvijek više. Želja za znanjem je jača od svih predrasuda i tjera te da gledaš šire na svijet.“
Pravo je Ivanova osnovnoškolska ljubav, iako su ga drugi vidjeli u nekim drugim profesijama. Unatoč velikom broju pravnika i velikoj nezaposlenosti, ustrajao je u želji da upiše pravni fakultet i da se istakne. Dobivši na prvoj godini studija Dekanovu, a potom i nagradu Federalnog Ministarstva obrazovanja i nauke za najboljeg studenta, Ivan je dokazao da se trud isplati.
„Motivacija mi je uvijek bila ta težnja da budem bolji; kad mi kažu da ne mogu i ja im pokažem da mogu. Malo inata i puno želje“, rekao je Ivan.
Kao najveću potporu ističe obitelj, prijatelje i djevojku, ali ipak, najveći Ivanov uzor je majka. „Kad cijeli život provedeš uz nekoga poput nje, borca koji se ničega ne plaši, vjeruješ da i ti to možeš. Dala mi je slobodu da se sam razvijem i formiram kao osoba, a opet je uvijek bila tu. Naučila me je najvažniju lekciju, a to je da budem čovjek, a ne ime.“
„Pravo treba voljeti da bi mogao uspjeti. Problem je što se pravnici izbacuju ‘kao na pokretnoj traci’, ali oni strastveni, oni uporni mogu uspjeti“, govori Ivan. Iako je potrebno odvojiti dosta vremena za učenje, uvijek se nađe vremena za sve ostalo, kave, šetnje i druge aktivnosti.
Ivan se ne boji sanjati velike snove, pa tako planira ići što dalje može sa školovanjem, položiti pravosudni ispit, a možda i jednog dana imati vlastiti odvjetnički ured. „Želim se aktivirati i dati nešto od sebe za zajednicu; lako je pobjeći, ali treba ostati i boriti se. Nitko drugi neće za tebe sve odraditi; ako želiš neke promjene kreni od toga da ti budeš jedna“, objašnjava Ivan.
Anamarija Radoš/treci.ba