Ovakav opis života prije više od 30 godina u duvanjskom selu Grabovici i ostalim selima uz Buško jezero nigdje nećete naći, osim u ovoj pjesmi…
Pjesmu je 1988. godine ispjevao Petar Šarić, sada pokojni, a poslao ju nam je njegov bliski rođak, uz želju da je objavimo. Mnogi od ovih ljudi-legendi koji se spominju u pjesmi nisu više među živima, ali spomen u ovoj pjesmi neka bude pokoj njihovoj duši i lijepa uspomena na njih.
U pjesmi ima nekoliko uobičajenih, ali neprimjerenih izraza, i tada i sada, zato smo ih malo „zamaskirali“, da ne bi nekomu zasmetali.
I znamo da će se naljutiti Lola iz sela Mrkodola jer njegova pjesma već nekoliko dana čeka objavu, ali ova ima prioritet jer je nastala mnogo prije.
Pjesma je dugačka, ali i nije ako se usporedi s duljinom obale lijepog nam i dragog Buškog jezera. Ne morate je odjednom pročitati cijelu, polako, duga je nedjelja…
Pjesmi nismo lektorirali, tek neznatno!
IL’ JE PARIZ , IL’ JE GRABOVICA
Halo, halo je li dobra veza,
Il’ se netko s telefonom zeza
Još ću žalbu uputiti svoju,
Upravniku pošte u Prisoju.
Evo zovem dva sata i pola,
Ovdje Minćin Erometropola.
Tražim vezu i proklinjem žicu
Što ne spoje sa mnom Grabovicu.
Al sad kužim da je greška jao,
umjesto nje ja sam Pariz zvao.
To kod mene zabuna je česta
Zbog sličnosti da pobrkam mjesta.
Grabovicu kad ždrakne izbliza
Čini mu se žešća od Pariza.
Zabune se odrasli i dica
Da l’ je Pariz ili Grabovica?
Ako gledaš Jelisejsko polje
Naše ti je i šire i bolje.
Što ga sada poklopila voda
Tu dobiva daljna četri boda.
Usporedi tu prljavu Senu
I Jarugu od mlave zelenu.
Opjevana Ajfelova kula
Za naš Trafo to je čista nula.
Ovo djelo povjesne ljepote
Radio je Petar Bunarote.
U izvedbi „kruva mu“ se krije
Stari izraz nove secesije.
A od Luvra pa sve do Monmartra
Bolja kuća u našega pratra.
Prema našoj crkvi NOTRE DAME
Ko kad Josko uz Tonecka stane.
Park Prinčeva čekaj pa pogodi
Da l’ je žešći nego naši Podi?
Objektivno sudi dobre volje
Zar je bolji Orli neg Podolje?
To je jasno i osnovcu đaku
Što j’ Bulonjska šuma prema Naklu.
Hram znanosti pored Čerakuše
Od Norbone manji je doduše.
Kvalitet je ustanove naše
Što vrhunske stvara briškulaše.
Tu nauče i drugih igara
A s najviše žara bilijara.
A pokera, belle i rauba
Svakoga će svladati od šuba.
Za četeri goda školovanja
Nakupe se svakovrsnog znanja,
Pa u život kreću kako treba
Svuda im je šuplje ispod neba.
A što onaj sretnik sa Sorbone
Svi alarmi u mozgu mu zvone.
Od muke mu posivilo lice
Od karata ne zna ni sedmice.
Zabrini se o čem vise zvizde
Niti pije niti mari pi.d.
Naš je bolji i kadar nastavni
neg sorbonski profesori slavni.
Usporedi profesora Žana
Sa mudrošću našeg Križana.
Dokle profa teoriju žvače
To sve Križan u praksu pretače.
Prenoseći znanja iz života
Od atloma pa sve do bellota.
Žan je krema, a Križan boema,
Tko je jači tu dileme nema.
Usoatlom znalo se i prije
Da iz lije silna mudrost vrije.
Što se tiče noćnoga života
Os bircuza, parka ili plota.
Ako dragi slušatelji žele
Povuko bih neke paralele.
U Parizu što nije bez mane
Uluce su krčmom načičkane.
A navike naše nisu lake
Jer se svakoj moraš mašit kvake.
Noćima ćeš ti tjerati kera
Dok obiđeš Žile Šarla Pjera.
A barovi čudesne im sviće
Tu kad uđeš da popiješ piće
Još se nisi ni snaša od srama
Već te gola poslužuje dama.
A po dvi ti na kolinu predu
Dok te jadna na mraz ne navedu
Iscide ti i novac i tilo
Sutra ne znaš što je s tobom bilo?
Što se desi od tvog kapitala
I tko te je šutno iz lokala?
I dok čistiš blato sa jakete
Sve ti misli kroz moždane lete
Jer si bio tanak u računu
Što su svoju poslušao ču.u.
Zbog njezinog tvrdoglavog hira
Ostao si bez money (mani) papira.
On od zora i velike zloće
Ne razmišlja opće na skupoće,
Već te tjera u đavlije goće.
Za razliku od pariških puno,
Kod nas ti je gostiona UNO
Grabovička krčma nakraj sela
I za dnevna i za noćna sijela.
Od vremena velikog Japana
Otvorena do današnjih dana.
Ona pamti mnoge ljudske tajne
Gorke tuge i trenutke sjajne.
Tu su mnoge kalile se klase
Da bi znale brinuti se za se.
Kada mladi po svijetu krenu
Da se znadu u svakome trenu.
Manje više još je uvijek tako
Tradicija ne mijenja se lako.
U ovoj su domaćoj mejani
Gostili se znani i neznani.
Koliko je samo svadbi bilo
Gdje se dobro i jelo i pilo.
Al najžešći zaključit se može
Zlatni pir je Vatrovljeva Bože.
Izuzetna bila je parda
Žestok Džubić a još žešća mlada.
Tu je bilo svakovrsne hrane,
Raznog pića da ti pamet stane.
Klokot stoji šampanjca i vina
Što ga liju dva Božina sina.
Točilo se i gostu i strancu
Tu si moga plivat u šampanjcu.
Uz sinove Okonju i Franu
I žene im zorli na mejdanu.
Valjane su nereda ne trpe
Napekle su kolača na hrpe.
Tu još bješe kćeri i zetovi
I unuci sivi sokolovi.
Tu je Bevo i Ikića Mate
I sinovi Begičina Ante.
Pilip Škica i Mataljev Zele
Anegdote pričaju vesele.
Stipe Cicin, Kotarac Ilija
I do njimi neka mlađarija.
Marka žene on se samo kesi
Može, veli i to da se desi
Škica piva Laskić guslit leti
Jer je pala ona s Prgometi.
Zapiva je Ševo o Lovreću
To mu nikad zaboravit neću.
Otkino je pet šest kako valja
Al mu kaže teško bez Matalja.
Matalj osta uza svoju Jelu
A u svate spremio je Zelu.
Sve u pjesmi i velikoj šali
Svatovi mu zoru dočekali.
Tako bješe na Džubića piru
Sve se lijepo završi u miru.
Da sam vila pa da imam krila
To bi moja prva želja bila
Da doletim u našu mejanu
Neka bude nedilja po danu
Pretpostavljam i dajem na znanje
Zateka bi ja sljedeće stanje.
Još je rano i gostiju malo
Samo gazda što sendviče sprema
Naziđa ih u dvostrukom nizu
Nek škuturi ne osjete krizu
Tu popismo nekoliko pića
Kad eto ti Mate Prisojkića.
Pozdravi nas i maši se bire
A ribe mu iz najlonke vire.
Još su žive, svaka od njih živa
Ko da malo popile su piva.
Još od zore ni abera nema
Matijas se u ribolov sprema.
Sobom vodi dresirana kera
Oko vode da traži blinkera.
Prijatelji možda svi ne znate
Koliku je ulovio Mate.
Kapitalna pastrva je bila
A potegla čistih 12 kila.
Kako ura za urom prolazi
Sve gostiju više nadolazi.
A kad podne koji minut prođe
Onda gužva do vrhunca dođe.
Jer kad bane dalmatinska rulja
On bi gumu od auta žulja.
Kamol ne bi sendvič od pršuta
Mrdne uvom odma ga proguta.
To je srića u vratu mu stane
Pa za pivu još narudžba pane
Tu se mulja i rukama šara
Jer ne može da se razgovara
Samo čuješ krike od majmuna
Jer od hrane usta su im puna.
Iskolači oči ko vildžane
Dok mu sendvič do želuca pane.
To su listom rođeni gurmani
I kad mrije on misli o hrani
I njihova skori duša svaka
Jedva čeka da dođe do pakla
U paklu su za njih bolje stvari
Jer se u njem uvijek nešto vari.
Ono naši što se u svit sprema
Ko Doruša kad za jaslom drijema.
Fraune mu izmoždile snagu
Sve bi dao paklenome vragu.
Vidi jadan da mu nije lako
I pita se dokle će ovako?
Samo Tonči po butigi leta
Ko mlađarac od 30 ljeta
Baca kvake i birčinu pije
Još mu ništa naškodilo nije.
Vlasnik Niko konabar je čili
Od malena njega zovu Bili.
Dobro služi i narudžbe čuje
Brzo lije brže naplaćuje.
Jer pol sata to je teška trka
Dok se ova ne rasčisti zbrka.
I Stipe mu često ruku pruži
Pomogne mu „silu“ da posluži.
Kad putnici u velikom valu
Svi odjednom napuštaju salu
I prestaju urlici i graja
Samo naša ukaže se raja.
Na stolici slijeva tik do šanka
Vjerojatno ugledat češ Stanka
I do njega zeta mu Iliju
Ljudikajuć veselo se smiju.
U blizini do njih je Grgica
Piva, pije razdragana lica.
Barišića tu nema na broju
Službeno je kažu u Prisoju.
Briškule je igra u dva ručka
Ošiša je Antišu ko kučka.
Još je Ante briškulaška klasa
Al je tanak za ovakvog asa.
Mićanović popravio prugu
I sa srca skinuo je tugu.
Sad za stolom mali štokić pije
Sa face mu zadovoljstvo sije.
Odmah do njeg svi ga dobro znate
Dobar momak Kotarac je Ante.
Kod cura je visoka mu cijena
Ima Ante šlifa manekena.
Raspe sidi borovnicu doji
Za Švicarsku on planove kroji.
O transportu brige ga ne bole
Samo klapi švicarkinje gole.
Kod prisutnih upitah za Fiksa
Što je igra nogomet bez kiksa.
Rekoše mi da i on navrati
Zadrži se nekoliko sati,
Za to vrime koju bellu baci.
A čim veče pane, ćao đaci.
Sa Čiova doletio Škica,
Privlači ga ravna Grabovica.
Draže mu je ovuda proskakat,
Neg u slanu vodu se zamakat.
Voli ovdje zaigrati bele,
Nego Jadran i otoke cijele.
I ostali Pilidžići dođu.
Da sa sjetom kraj Gromile prođu..
Pile rijetko, a Jakiša «gusto»
Jer posjeti i Korita usto.
I Tustonja iz dalekih strana
Iz Kanade, preko oceana.
I Begov je Ante odselio,
Al se nije jako veselio.
Voli Ante vidit Bederuše,
Neg sve lignje, srdele i skuše.
Ni kranovi što se Splitom viju,
Ne mogu mu čežnju da razbiju.
Došiša je Rošić iz Trogira
Da bi nekom struju instalira.
Nije njemu ,vjerujte do struje,
Već domaću da besidu čuje.
Ovdje, kaže, osjeća se mlađi,
I konjačić nekako mu slađi.
Molintović doša iz Kaštela,
Jer se rodnog zaželio sela.
Iako je na karte dobiva.,
Sve je plaća što je Bili liva,
Jer je Jozo, ljudi,ponajbolji,
Još i društvo bilo mu po volji.
Iz primorskog Elitnoga klana,
Nisu došla dva poznata člana.
Šola Antić i Šorić Ilija,
A rado su dolazili prija.
Ljudi vele ne dolaze često,
Zar će ovo zaboravit mjesto?
Možda j’ krivo objektivno stanje,
Al kritiku dajemo na znanje.
Za blagdane pojavit se znade
ČestoputaiKrajinovRade.
I Međići ponekad navrate,
Više Pajo a pomanje Mate.
Čak i Mile iz Australije,
Jer odolit moga više nije
Da ne vidi staza i sokaka
Kud je mlađan Grabovicom skaka.
Mirkovići svi posjete nanu
A Jakiša prvi na mejdanu.
Grabovica za njega je stožer
Odselit ga neće ni buldožer.
Jurešovi, Drago, Petar, Bože
Uvijek dođu kada god se može.
A Matijas skoro svakog ljeta
Grabovicom sa Španjolkom šeta.
Hombre mio! Da vidiš senora,
Spontano bi poklonit se mora.
Štap u ruci, dim iz lule vije,
Juan Carlos njemu ravan nije.
Mateškića dođe mlađarija
Ali Antun rjeđe nego prija.
Velikić je osta onaj pravi
Grabovica uvik mu u glavi.
Ali niko sjetit se nemere
Kad je bio Anđelkića Pere,
I braća mu Matijas i Ante.
Kad su bili?To ljudi ne pamte.
A prošle su decenije cile
Kako nema ni Vatrova Mile.
Perkić svrati kad Jadranu šiba
Privlače ga gradele i riba.
Šević, Lole na urlapu bili,
Na beli se nisu proslavili.
Al su jaki s potrošačke strane,
Častili su znane i neznane.
Lole se je zadržava duže,
Ali Pile u Split često struže.
U Splitu mu vila mnogo znači,
Grabovica manje ga privlači.
O Bušiću priče su se čule,
Da je redom dobiva briškule.
Samo jednom poražen je bio,
Kad je s pivom malu lozu pio.
Neće minut ni godina dana
Da ne vidiš Perkušić Ivana.
Od Sučića pokojnoga Mate,
Što Karišik imenom ga znate,
Dođe Vrano i njegova dica,
U srcu mu leži Grabovica.
Al trideset ljeta, možda više,
Kako nije dolazio Miše,
Iz njemačkog grada Wupertalla.
U duši mu čežnja je ostala.
I srce mu nostalgija žeže,
S Grabovicom osjećaj ga veže.
Poznata mu još je staza svaka,
Progona se sijeća i barjaka.
Ravnog polja,Ričine i Poda
Svakog ćoška di je mlađan hoda.
Bucata se sjeća i arara,
Ušćipaka mrsnih iz brzdara.
Kad me jednom telefonom zvao
Tvrdo mi je obećanje dao.
Neće puno još vrimena proći
Pa će svojoj Grabovici doći.
Tu će sretno provoditi dane,
Čim mu renta u takujin pane.
Dolazi i Mićanov Mile
Na urlap ga donosile vile.
Purkinu je zapiva od volje,
«Sinoć me je udaralo kolje.»
Neđe nema, al se doći sprema.
Čim kod tete postavi tapete.
Već godina nekoliko traje
Kako nema Pecotića Braje.
Vele neki ima puno rada
U Zelini oko vinograda.
Marin Paca i Svindića Kruno
Ovdje rado zadrže se puno.
Svaki dopust koriste zacjelo
Da posjete omiljeno selo.
Dođe Tončić, nekad i Marinko.
Preko ljeta i Čovića Niko.
A za belu to vam je istina.
Ne treba ti nosit takujina.
Od susjeda netko mi je reko
Janjića je dolazio Zeko.
Iz Matejne na par dana škrino
Da bi malo ambijent promino.
Evo ima nekoliko dana,
Sa trojicom mladih Zagrepčana,
U lov nam je dolazio Juko
Pa je vepra među oči puko.
Moli Boga neka bura puše,
Pršuti se kod Blaškana suše.
Veli Bili «neki dan je bano,
Bećin Mrki i Trokića Vrano.
Izvodili šale i burgije,
Svak je mora da im se nasmije.
Kavaljerski plaćali su piće,
I častili sve redom mladiće.
A za belu? Isto ko i lani
Vratili se kući ošišani.
Još Mrki je belaš super prima,
Teško reći da ga boljeg ima.
U Zagrebu visi mu diploma
Da je prvak cijelog regiona.
Bilušića nisam zatekao,
Kažu da je u biznis se dao.
Neka,velim, samo nek se sjeti
Grabovici češće da doleti
Ćukan pravo po potrebi bane
Da pokosi salaš ispod brane.
Nedjeljom se on u bircuz seli
Pa do mraka udara po beli.
Cijeli odmor provede u selu,
I dovede familiju cijelu.
Navratio i Gračića Jozo,
Limuzinu malo je provozo.
Uvijek svrne iz Splita sa puta,
On ne troši više pića ljuta.
Malo pive i pokoju kavu
Bolje bistru očuvati glavu.
Tako sjedeć u našem lokalu,
Popričasmo uz piće i šalu.
Gdje se naša sve nalazi raja
Tko se rodnog zaželio kraja?
Kroz godinu dođe puno svita
Skoro cijela ćapička elita
Al ne budu svi u isto vrijeme
Pa ne mogu razraditi teme.
Svi Gundići samo Mile nije,
To mu treba upisat u grije.
Ne mogu se načuditi čudu
Što je rodnu omrznuo grudu.
Dođu nekad i Krivića braća
A Gulija svakog lita svraća,
Sa njim dođu i žena i dica
Zar ga džaba zovu Grabovica.
I Janjići budu preko ljeta,
Pa Boškića skoro cijela četa.
Dolazili i Gugo i Mate,
Zlatne ćaći opremali svate.
Bacali su kamena s ramena,
Al od Guge još žešćega nema.
Ante Bikin pali kola svoja,
Te dovede Pratra iz Prisoja.
Kad ga pratar baci iz ćusteka
Zamalo je Maćulu priteka.
Al kad kamen hitnuo je Gugo
Pribaci ga , što je moga drugo?
Za potrebno spomenut sam našo
Bio nam je i ljudina Pašo.
Puno Pašo zarađiva para
Al je osta drugarčina stara
Kad se kasno nađosmo u Duvnu
Zapiva je «spavat ću na guvnu».
Na rastanku opazih mu tugu
Kad «ćus» reče sidajuć u prugu.
Preko ljeta iz raznih gradova
Hrle momci poput sokolova.
Marijana vidit ćeš Vilkića,
I Ivana Pile Pilidžića
To su dečki jake naobrazbe
Riječi im teku poput glazbe.
Marin Boško i Mujanov Vrano,
Rado dođu, to je dobro znano.
Znaju šaha bacati u piće
Uz učešće Cicinoga Iće.
Svi su oni fini i pošteni
Al ni jedan neće da se ženi.
Dođe Ivan Pave Anđelkina,
I to ti je momčetina fina.
Mlađi dobro Grabovicu paze,
Al stariji neki ne dolaze.
Već četvrto ljeto peto tjera
Kako nema dva prava mistera,
Ivan Dobrin i Janjića Drago,
Smjelo tvrdim i ne bi vam lago.
Grabovica bila im je Meka,
A sada ih nema ni za lijeka
Pa u ime grabovičkog svijeta
Neka dođu još ovoga ljeta.
A Ivanu dajemo na znanje,
Da pripremi pribor za pecanje.
Jer ako ga ne prepozna riba,
Moće lovit koliko mu triba.
Inače će lovit samo male,
A velike s njim će zbijat šale.
Ćipa Žutkin kad je ljetnja ora,
Tu navrati putujuć do mora.
Često puta navrati mu ćaća,
A stic Mate u tazbinu svraća.
Već odavno samo nema Ike,
Petnajst ljeta,možda, otprilike..
Ako nekog ja nism spomeno
I na njega svoju pažnju skreno,
Nek oprosti kunem mu se vjerno,
Učinio to nisam namjerno.
Jer koliko triba bi papira
Dok imena sva bi registrira
Još i zato tražim oproštaja,
Nikom nisam titule nabraja.
Ostavimo titule po strani,
U pjesmi smo svi mi Grabovčani..
Kad smo ovo protresli po planu,
Ponovo je osvrt na mejanu.
Sad u ovaj grabovički kutak,
Navratio Šimić na trenutak.
Malo sjeo i popio piće,
Uz prigodan savjet za mladiće.
Tamo za dva stola oko peći,
Mlađarija a šta ću vam reći.
Tu su Perkan,Pekota i Šile,
S njima cure kao gorske vile.
Svak je svoju zauzeo pozu
U zapećak turio nervozu.
Možda će se i poneke dame
S punim pravom naljutiti na me.
Nema sumnje da su zavridile
Da su koji stupac iskitile.
Svaka naša cura manje više
Zaslužuje da se o njoj piše,
Jer imaju i srca i znanja,
To im kažem s puno poštovanja.
A u kutu gdje je tv bio
Zarana se Šušanj usidrio.
Belu baca, a brk mu se smije
Jer u ruci četri dvička krije.
Stipeljić mu sa partnerske strane,
Briju neke susjedne jarane.
Nagone ih na kartaške muke,
Još im dile svite i nauke,
Bolje vam je skakat u kredenac,
Neg u bunar i duboki zdenac.
Poslije skake i oštrijeg starta,
Mogla bi vam popravit se karta.
Igračka je smjena bez prestanka,
Evo sada Ilije i Stanka.
Zatim Stipe i Mićanovića,
Evo Crnog, evo Barišića.
Često bude Skender pa i Vale,
Grabovčani to su naturale.
Svak se mjenja samo Šušanj neće
Osmijeh mu se sve na šire kreće.
Usta su mu od uva do uva
Kad u Crnog devetka je suva.
Iz njeg neka čarolija zrači.
Puca dvička odmah je povlači.
Ili gubi ili pak dobiva,
Niko ne zna šta se u njem zbiva.
Kad sa smješkom krije pravo stanje,
Protivnika vata očajanje.
Da se baci u profi kockare
Namilice mlatio bi pare.
Za njega je to bi treba znati,
Monte Carlo ili Sinsinati.
A u kasne sate sve se praši,
Kad zasjednu pravi briškulaši.
Dozan, Ćurkić tu su s jedne strane
S druge Šušanj i ko s njime stane.
Namiri se majstor na majstora.,
Pobjednika odlučit će zora.
Zet Nikolić Ivana prekara
Što je Šušnju punio zidara.
Ćurkić muči, Nikolić se ljuti,
Opet Šušanj smije se i šuti.
Sa partnerom ima nove mote,
Misli ove pobjedit će bote.
Da pobijediš dva velika asa
Moraš biti super extra klasa.
Ovom zgodom spomenut bi mora
I Tonćin je briškulaška fora.
Osobito strance dobro šiša,
Čestitajuć onom ko je miša.
Ti ih uvik kroz prste provuci
Dobre karte ja imam u ruci.
Ante zna se majstor od zanata,
Sve ih lako na trikove vata.
Dok partnera hrabri i sokoli
Protivniku viče «kurvu doli»
Još da znate kada baci šije
Još ga niko porazio nije.
Komentari poslije igre slijede,
Poraženi da se( ne) uvrijede.
To je takva sorta moj golube,
Koji vole svaku da izgube.
Veli Ante dok birčinu pije,
Čistija se zaigrala nije.
Dobit, gubit na kraju je isto
Samo nek se ono igra čisto.
Dok peć topla ugodno sve grije,
Od pušenja silni dim se vije
Pa ga srčeš, jedeš bolje reći,
Mirno možeš bez večere leći.
Tako vrijeme sve prođe u šali
Uz ponekad kakav exces mali.
Zahvaljujuć mladenačkom hiru
No, na koncu sve prođe u miru.
Ako si se po jaketi maša
Pa šta fali, sve je rulja naša.
I da kukaš, ništa ti ne vrijedi,
Jer sutra će revanš da uslijedi.
Na kraju se zaborave pare.
Međusobno pruže se čampare.
Iduć doma, veselo se zbori
Pa i ganga često se zaori.
Zato ne bi dao Grabovicu,
Za sav Pariz ni za okolicu.
Za nas u njoj sve najbolje štima,
KAKAV PARIZ ? PI.KA MATERINA!!!
www.tomislavnews.com / Autor pjesme: Petar Šarić, ispjevao 1988. /Foto : Prisoje-net.
