Prema Svetom pismu, gorljivo je propovijedao o Isusu Kristu, pa je zbog toga osuđen kao onaj koji huli na Boga i govori protiv Mojsijeva zakona. Pred Velikim je vijećem održao govor koji je još više uznemirio jeruzalemske starješine, te su ga izveli izvan gradskih zidina i kamenovali. Evanđeoski zapisi svjedoče kako je za vrijeme mučeništva molio za svoje progonitelje, a podigavši glavu prema nebu, vidio je Božju slavu i proslavljenog Isusa kako stoji s desne Bogu.

Sveti Stjepan se štuje kao zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje. Njegovo ime je grčkog podrijetla, odnosno grč. στέφανος (stephanos) znači “kruna”, pa tog dana uz Stjepane i one čije je ime izvedeno od tog imena, imendan slave i Krunoslavi.

Nekada je na blagdan sv. Stipana, na Stipanjdan bila misa na Tomića groblju, u duvanjskom selu Brišniku, a nakon mise išlo se na ručak “užinu” kod rodbine i prijatelja u tom selu. Od prije nekoliko godina na Stipanjdan nema mise? Šteta!

Naime, nekada, do 70-tih godina prošloga stoljeća na Stipanjdan se najveći broj duvanjskih djevojaka i mladića zaručivao, odnosno djevojke davale “manet”, kao znak pristanka na udaju, ili su “uskakale”- mladić ih je odvodio svojoj kući, najčešće ako je bila neka prepreka njihovoj ženidbi.

Ali, tko se još sjeća tih običaja? A bili su jako zanimljivi!

Svim Stjepanima, Stipanima, Stipama, Štefanima, Stipanjkama, Štefama…sretan njihov imendan, a svimStipanićanima sretan imendan njihovog sela i sveza zaštitnika!

Sretan imendan i Krunima, Krunama, Krunoslavima, Krunoslavama!

www.tomislavnews.com