Temperatura je 17 stupnjeva C, malo je vedro, malo oblačno, nekako sanjivo, ali raspjevano i mirisno na prvi dan lipnja, sunce se teško odvaja od mekanih bijelih uzglavlja…
Jutros “naletišmo” na ovu prispodobu koju objavi prof. Baković, staru, a tako aktualnu i poučnu! Uistinu vrijedi pročitati!
Jozo Kivica s Boje u Plandića na Barnjakovom Hanu orao onu njivu na raskrižju putova za Borovicu i Dubošticu gospodarsku riznicu kralja Tvrtka I. Kad na večer sjeli večerati pita Pladnić Blaško imućan poljodjelac Jozu Kivicu furmana i nadničara: Znaš li ti što bih ja sad najviše volio? Ne znam – kaže Kivica. Jednu veliku kuku pa da zakvačim sunce i vratim natrag dan da nastavimo orati. Jozo Kivica ga pogleda mrko baci žlicu ufati konje i bez pozdrava krenu na Boju. Nikada više nije u njega orao. Niti mu je tražio pare za taj dan oranja.
Tvrtko Gavran, dijak bosanski
Ništa, dakle, novoga, pod kapom nebeskom: prolaze dani, godine, decenije, stoljeća, a robovlasnici, gazde, kapitalisti, tajkuni…uvijek su iskorištavali robove, radnike, podanike…i NIKADA IM NIJE BILO DOSTA TUĐEG ZNOJA, SUZA, KRVI…
A Jozo Kivica baci žlicu i nikada više nije u njega orao!!! A nije znao ni za štrajk, ni EU, ni medije…ali je imao PONOS, LJUDSKI!
I eto zašto ljudi odlaze, zašto se traže radnici, RAZMISLITE!
Ugodan vam dan i neka vam bude radan, uspješan, veseo i ponosan!
www.tomislavnews.com/ Foto arhiv Duvanjska poljoprivreda
