Listopad je mjesec knjige, pa ćemo vas do početka studenog češće častiti stihovima i pričama duvanjskih pjesnika. Jutros smo odabrali:
TEBI, NA KAMENU ROĐENOM
Tebi, na kamenu začetom,
na kamenu rođenom,
na kamenu gojenom.
Kamen ti bijaše kolijevka
i prva igračka.
Na kamenu si prvo slovo uklesao,
na kamenu prvu pjesmu napisao,
na kamenu kamenu baladu ispjevao.
Na kamenu prvi put djevojku poljubio,
u usne vatrene kamenim usnama.
Život ti bijaše hladan i težak kao kamen.
Kad te upoznah, zavoljeh svijet.
Tebi, na kamenu začetom,
na kamenu rođenom,
na kamenu gojenom.
Pišem ovu pjesmu
jer znam:
na kamenu nećeš umrijeti,
nego na mojim rukama.
Bit ću iskra,
zapalit ću sve kameno što postoji u tebi,
pretvorit ću te u vatru, u vječni plamen.
LJUBA ĐIKIĆ (“Tajna”, 1985.)
www.tomislavnews.com/ Foto: Marijan
