Temperatura je 12 stupnjeva C, za ovo doba godine prilično toplo, gole grane drveća polako se njišu na vjetru, oblaci nebo sivim velom prekrili, ima po koji prozorčić vedrine, ali nema naznaka od vedrijeg dana.
Vama, drage čitateljice i čitatelji, želimo ugodan nedjeljni dan, ne dajte se zavesti lošem raspoloženju gledajući kroz prozor, razvedrite se u toplom domu, pripremite nedjeljni ručak za cijelu obitelj, znam da nema puno čeljadi, a vi proširite obitelj na susjede, dobre prijatelje, u dragom društvu je ugodnije i vrijeme brže prolazi.
I jedna prigodna pjesma duvanjskog pjesnika Ante Miškića Vabeca za čitanje i razmišljanje nedjeljom ujutro:
ISPISUJUĆI ZABORAV
Oblake kida uskovitlan zrak.
Magla se povukla u kapljice rose.
Planine,
što bezuspješno pokušavaju dotaknuti nebo,
ptice u jatima prelijeću,
ljeto gračući odnose.
Mislima brazdam vrijeme.
Sijem, razbacujući dane,
poljem kuda vijuga Šujica.
Mala rječica sve vode skupi
u zemlju utoči i ostavi korito prazno.
Vječno čekam svoje srce
na stanici za samce.
Hladnoća mi uzdahe čini vidljivima.
Stišćem kofer u kojeg je stalo
samo ono “Bit će bolje”.
I nestadoše mnogi ljudi.
Uli ih vrijeme u vječni ponor.
Svijet se ponavlja u ciklusima.
Ne htijući,
još sam ovdje.
Odlutalim pogledom
ispisujem svoj zaborav.
a.m.vabec
www.tomislavnews.com
