Dr. Drago Štambuk, jedan od najistaknutijih hrvatskih diplomata, trenutačno veleposlanik u Iranu, liječnik (specijalist interne medicine, gastroenterolog i hepatolog), pjesnik, autor i oznakovitelj te dugogodišnji promicatelj „Zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što“, nedavno proglašenom hrvatskim kulturnim dobrom i stavljenom na zaštićenu listu Nacionalne nematerijalne baštine
U intervjuu za Večernji list hrvatski veleposlanik u Iranu, liječnik i pjesnik govori o stanju u zemlji koja se, opterećena Trumpovim sankcijama, bori i s teškom virusnom krizom, o svojim saznanjima o iranskom porijeklu Hrvata, kao i općenito o svijetu koji je suočen s pandemijom nesagledivih razmjera.
Prenosimo iz Večernjeg lista dio – odgovor dr. Štambuka o pandemiji.
Kakav je globalni utjecaj ove pandemije?
Odgovorit ću na ovo pitanje vrlo osobno. Sve na čemu smo stajali, za što smo se kao ljudska rasa zalagali, obrnulo se naopako. Stari je svijet preko noći umro. Toplina je prešla u hladnoću, dodir u rastojanje, preobukli smo se u „astronaute“. Profitokratski zamah izvukao nam je tepih stabilnosti pod nogama, pohlepa izjela srca, opsesija rastom bez zadrške postala karcinomskim bujanjem koje uništava i troši znani poredak. Pred nama je ustravljena Zemlja i izbezumljeno ljudstvo koje žudi za mirom i zdravim usporenjem. No kako zaustaviti bicikl koji samo ubrzava, a da ne padnemo pri zaustavljanju i ne ozlijedimo svoje jadne udove i tijelo? Virus je porod od tmine, simptom naše nezajažljive ambicije ovladavanja prirodom. Vratiti nam se k sebi, svome iskonskome biću, suglasju s okolišem iz kojega smo potekli; preuzeti nam je nadzor nad vlastitom sudbinom. Umrežavanje koje tānji naše moći valja zamijeniti samodostatnošću i ravnovjesjem za koje smo stvoreni. Transhumanost kojoj nas vodi tehnološki napredak početak je kraja naše ljudskosti. Jesmo li za to da kiborzi ovladaju i upravljaju našim mislima, našim osjećajima? Usporiti nam je na putu samouništenja, odmaknuti se i učiniti korak prema svom esencijalnom, plemenitom, smirenom sebstvu. Bombardirani smo danomice zahtjevima i ambicioznim Molohovim naredbama; iscrpljeni smo i padamo s nogu – do kada? Zar ne slutimo sve bliži kraj? Metafora ouroborosa, zmije koja jede vlastiti rep postaje sve očitijim simbolom naše neuredne civilizacije. Hrpe smeća zatrpavaju svijet, plastični kontinent veličine Australije pluta našim oceanima; gomila se atomsko oružje, zagrijava planet, umnažaju ratovi i satire ljudsko dostojanstvo. Probudi se, svijete, i shvati da si na razornome putu kojim kročiš u bezdan! Oholiti se zaludno je i nerazumno. Treba nam skromnost, vlastita njiva, a dosadašnje: više i sve više – valja postati manje. Manje je više za plemenitog čovjeka, a bez plemenitosti nema budućnosti današnjem izmučenom čovječanstvu. Ako je u pravu veliki njemački pjesnik Friedrich Hoelderlin koji napisa da spasonosno raste tamo gdje je opasnost, onda je i krunska pandemija snažno upozorenje za usporavanje u slijepoj ulici, paradoksalno nam ukazujući na načine izlaska iz nje. Ne promijenimo li svoje ponašanje, ne naučimo li po kratkom postupku trenutne teške lekcije, svijet će skončati na potrošačkim odlagalištima obožavanoga napretka.
Sutrašnjica će možda biti drukčija
I opet vrlo osobno promišljanje – možda će sutrašnjica biti drukčija bude li dovoljno razbora i mudrosti, vizionarstva i dobronamjernosti, te inzistiranja na općem dobru i pravednome svjetskom poretku u kojemu moć neće biti u pravu, već će pravo biti moć. Pandemija je svakako prilika za promjenom paradigme globalnoga ponašanja i poticaj za osvješćenje. Univerzalna i humana načela treba pretpostaviti surovim interesima. U smanjujućem svijetu, želimo li preživjeti, valja nam proširiti svoja srca – moramo dijeliti ljubav jedni s drugima. Potonje može izgledati utopistički, ali je krajnji čas za pragmatični uzgon i idealistički pristup u međuljudskim i međudržavnim odnosima. I nadasve – u kaotičnom vremenu – naučiti nam je lučiti istinu od laži i dobro od zla, te založiti se odlučno za stranu dobra.
www.tomislavnews.com/Izvor i foto: Večernji list
