On je bio izuzetna osoba. Krasile su ga sve krjeposti: ljubav i dobrota, skromnost i poniznost, pobožnost i pravednost. Ona bijaše blažena duša, nježna i osjetljiva, Bogu predana.
Vjenčali su se i sretno u braku živjeli. Usrećivali su jedno drugo kako su najbolje znali. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je voljela svoga muža i pazila kuću i odgajala djecu. Djeca su rasla, poženila se i poudala te pošla svojim životnim putem, uobičajena priča.
Kad su sva djeca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju.
Njezin muž bio je zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili liječnici i glasoviti specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slijegali ramenima i mrmljali: „Hm, hm…“ Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo: „Ja bih rekao… da vaša žena… jednostavno više nema volje živjeti.“
Čovjek nije ništa odgovorio. Sjeo je uz krevet i uzeo ženu za ruku; njena se ručica izgubila n njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao: „Ti nećeš umrijeti!“
„Zašto?“ upita ona jedva čujnim glasom.
„Zato jer te ja trebam!“
„A zašto mi to prije nisi rekao?“
Od toga dana ženi je pošlo nabolje. Danas se vrlo dobro osjeća. Liječnici se i dalje pitaju od koje je to bolesti bolovala i koji su je lijekovi tako brzo izliječili.
Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš, ljubiš. Može biti kasno. Priznaj ljubljenoj osobi da Ti je stalo do nje, da joj želiš sve najbolje. Reci to odmah, sada, ovoga trenutka. Nemoj reći: „Moja majka, moj sin, moja žena… to već ionako zna“. Možda i ne zna?!
No, bi li se ti ikad umorio slušajući voljenu osobu koja ti to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: „Ja sam, želim ti reći da te volim. Računaj sa mnom u svakom trenutku svoga života!“.
Skokni do osobe do koje ti je stalo i stisni joj srdačno ruku ili daruj čisti poljubac iskreno govoreći: „Trebam te! Ne mogu bez tebe… Ti si mi sve u životu! Volim te, volim, volim te… neizmjerno kao što se jedna osoba može voljeti.“.
Često se sjetim jedne zgode gdje jedan mladić govori svojoj djevojci da je voli, ali kako, samo riječima.
“Najdraža moja, kad bi samo znala koliko te volim!” – šaptao je mladić u telefonsku slušalicu svojoj djevojci. “Doista?” – pitala je ona. “O da, ti si mi sve. Za tebe bih preplivao mora i pregazio gore, nema toga što ne bih učinio za tebe!”
“Ah, kako je lijepo kad te netko voli!”, radovala se djevojka.
“Daj, srećo moja, skokni malo do mene, poželjela sam te vidjeti!”
“Joj, ne mogu sada, vani pada kiša”, reče mladić.
Uistinu nema uzvišenije i ljepše riječi od riječi ljubav. Ljubav je život. Ljubav je nadnaravni Božji dar, divna svetinja života kojom usrećujemo druge i sami postajemo sretni. Ona je najdublja čežnja našega bića i i čežnja duha koji živi u nama. Zato bi trebao čitav naš život biti prožet ljubavlju… Ljubav je jedino blago koje se umnaža dijeljenjem, življenjem. To je jedini dar koji se troši, koji se to više uvećava što se više troši. Darivajmo to blago koliko možemo više kako bi bili što radosniji i sretniji.
U povodu Dana žena, rekao bih radije Dana žena – majki želimo se više nego drugih dana podsjetiti toga dara koji nam je Bog darovao svima zajedno, dara o kojem ovisi i naša pojava na ovom svijetu, naš život, naša snaga i naša budućnost. Nije njihov jedan dan nego svaki dan. Njihova je povijest, njihova je vječnost.
Darujmo vrijedno i dužno poštovanje svakoga dana, a posebice danas svakoj ženi – majci! Budimo im zahvalni za sve što učiniše i čine. Bez njih ne bi bilo svijeta i nas osobno.
A zaboraviti to već je veliki grijeh, zloupotrijebiti to jest neoprostivi i neodgovorni grijeh nad sobom i svojom budućnošću.
Jeza nas hvata kad čujemo da se diljem svijeta preko milijardu žena zlostavlja, na stotine ubija… Zašto samo… Zar su to žene-majke zaslužile…!? To je odista zločin…!
Sjetimo se ovih dana svih zlostavljanih, nepravedno optuženih, pretučenih i ubijenih žena-majki, žalosnih i uplakanih! Pomolimo se za njih!
www.tomislavnews.com/Tekst: Fra Petar Ljubičić, arhiv TN, 2013.
