POGODI
Zašila sam uspomene
crvenim koncem,
onim protiv uroka
(u koje ne vjerujem)
samo ponekad držim čvrsto
stisnute fige u džepu.
Prošetala sam osmijeh
našim malim gradom.
Na zidiću ispred škole
klatarila su se sjećanja.
Rukama prekrivene oči,
poznati i glas i igra
pogodi ko je
Mirisao je na ljubičice, zumbule
na davno ispijene kave
i dobru staru opatiju
koju smo tada krišom pušili.
Mirisao je na smijeh
i mladenačku radost.
Ukrstili su se
i zablistali pogledi.
Pitao me
sjećaš se kad sam rekao
da ću kupiti traktor
i uzorati duvanjsko polje
da posadiš sve svoje želje
a ja ću ih paziti i maziti
Sjećaš se kad sam rekao,
da ćeš ti birati imena djeci,
da ću nam napraviti čamac…
pitao me mislim li da je
Einstein bio u pravu ,
volim li još uvijek stripove,
pišem li, kakvu glazbu slušam…
Nas dvoje smo trebali
drugačije biti sretni
rekao je na odlasku,
možda
sam to rekla ja,
možda
sam sanjala.
Autorica: Dražana Ina Kelava
www.tomislavnews.com/ Foto ilustracija
