DOM MOJIH PREDAKA
.
Mijenjale su se
zastave i stoljeća
a vi uvijek
korak do istrebljenja,
nikada spuštenog pogleda
.
Otvaram vrata malog groblja
na svakom grobu
isto prezime
Palim jednu svijeću
za sve vas
s jednakom ljubavlju.
.
Ne ljubim hladni kamen
pod kojim spavate,
ljubim vas kroz vašu djecu,
unuke, praunuke
kroz one u kojima
su vaši geni i još vruća krv.
.
Tako ste me učili,
vi alkemičari
koji ste svaku
suzu, žulj i muku
prkosom
u osmijeh pretvarali
.
Ponosno stojim
i zvijezde brojim
na nebu
kojeg ste uvijek
jedinim domom zvali.
Hvala vam!
Autorica: Dražana Ina Kelava
www.tomislavnews.com
