RAZGOVOR UGODNI U DUVANJSKOJ BIRTIJI
U duvanjskoj birtiji ljeti je gužva, stigli naši iz inozemstva, pije se, priča, razmjenjuju iskustva.
-Pajdo, sidi, šta ćeš popit, kad si došo, ti se već obiko u Njemačkoj, znam teška rađa, ali dobra plaća, pa treba se osigurat za stare dane, dobra mirovina…Nego, šta ti je najlipše kod Nijemaca, jesi li uzeo kakav njihov običaj?
-Ti pajdo sve znaš ko da si sto godina bio u Njemačkoj. Kad me pitaš pravo da ti kažem sviđa mi se što kod Nijemaca svak plaća svoje piće, svoje jela. Piju oni svi zajedno, za istim stolom, ko mi sada, ali kad dođe konobar svak svoje plaća, taman da zajedno side sin i ćaća. ne moreš ući u birtiju i nadat se kako će ti neko platiti piće, nema toga, vidiš meni je to najlipše u Njmačkoj.
-Vidim ja što vidim pajdo, a meni se čini kako si već zaboravio kako je kod nas puno lipše nego u Njemačkoj. Gledaj i uči: “Konobar, daj još jedno piće meni, donesi ovom mom pajdi, daj svima u birtiji šta će pit…”
Nakon što su su ispili pića i dižu se od stola.
– Konobar sve ovo sračunaj i pamti dođem ti!
Konobar se nasmija, mahnu rukom i ode.
-Kako tako, kad ćeš mu platiti?
-Čim izigram bingo!
MESIJOVAČKI DID: “EJ, MAJSTORI, ASVALTIRAJTE MI CILU LIVADU!”
Duvnjaci, a možda i drugi okolo, nikada nisu imali sreće s poduzećima koji su asfaltirali nekada, pa ostalo sve do dan danas kada asfaltiraju lokalne ili magistralne putove, svejedno. Toliko loše urade (asfalt od centimetra!) da se već dugo priča kako samo radnici samo boju potrefe, ali i nju do prve kiše. Već nakon desetak dana “izniknu” rupe na asfaltu, ivičnjaci se nikada ne urade, a materijal što čiste prije polaganja asfalta godinama stoji uz asfalt.
Duvnjaci skloni šali ili ironiji, sade cvijeće po tim rupama na asfaltu, uzmu kosu pa kose travu koja u sezoni izraste na asfaltu, snimaju to, stavljaju na internet, ali poduzeća nikako da se poprave, investitore dobro podmažu, a asfalt utanje, a nadzornik, Bogu hvala, i ne nadzire rađu, njemu pozivnicu za ne dolazak potvrdu na potpis da je sve ok netko odnese, ma ne u ured, nego kući.
Ima tih šale u kojima nema šale napretek u duvanjskom kraju, a nama je ostala u sjećanju jedna takva od prije otprilike pola stoljeća, kad je stavljan asfalt kroz selo Mesihovinu.
Jedan did gledajući ranije postavljen asfalt ispod drugih sela gdje je ranije stavljen, zaustavi radnike državnog poduzeća za ceste koje stavlja asfalt, da ga ne imenujemo, znati ga svi, jer postoji i dan danas.
-Ej, majstori, molim vas da mi asvaltirate ovu veliku livadu oko kuće, plaćam po zlato!
-Dide, o čemu pričaš ko je vidio asfaltirat livadu, zašto?!
-Pa kad vi asvaltirate trava će isto rodit, još malo gušća, a meni je važno da je ravnije kosit!
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
