TG Politika

Dževad Karahasan: Naš je problem što nas vode đuturumi!

504Pregleda

Lažu gadovi kad govore o sukobu nacija, religija, kultura. Ovdje vlada sukob generacija i ovdje imate ambijent u kojem ljudi mlađi od 35 godina jedva da imaju šansu dobiti bilo kakav posao

Pisac je čovjek koji razumije, nije onaj koji sudi. Pristao sam na poziv kolega iz Društva pisaca da budem predsjednik zato što znam i osjećam da nešto dugujem i ovom društvu, ovoj kulturi i tom Društvu, iako nikada nisam bio njegov član. Dugujem jer, čujte, vi možete biti pisac jedino u okviru književnosti, a nju čine ljudi koji pišu i ljudi koji čitaju.

Ovo je u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ kazao Dževad Karahasan, jedan od najznačajnijih bh. književnika, novi predsjednik Društva pisaca BiH, koji je prethodnih godina djelovao sa strane i nenametljivo, kroz pisanu riječ, dokazivao svoju genijalnost.

Lažu gadovi

– Drugi aspekt zbog čega sam pristao na funkciju je svijest o tome da mi moramo sačuvati ovo malo kulturnih institucija koje su nam preostale. Uspjeli smo ugasiti muzej. Intenzivno radimo na tome da ugasimo Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku, trudimo se koliko možemo da ugasimo galeriju. Društvo pisaca je jedna od tih institucija koje polumrtve nastoje preživjeti, a nemojmo zaboraviti da su institucije infrastruktura jednog društva – kazao je Karahasan.

Dočekali su Vas dugovi u Društvu pisaca. Nimalo zavidna situacija. Šta učiniti, kakvi su Vam planovi?

– Dugovi koji su Društvu ostali od prethodnih Sarajevskih dana poezije toliki su da ih u maju ni slučajno nismo mogli organizirati. Sada obigravamo razna ministarstva, funkcionare, moljakamo za novac da vratimo te dugove i da pokušamo u septembru organizirati iduće Dane poezije. Ono što jesam uradio, i nadam se da je to dosta važno, jeste da sam već s mnogo mladih ljudi razgovarao, pozvao ih da se uključe u rad Društva.
 
Lijepo od Vas što niste zaboravili mlade koji i nakon završenih fakulteta bez veza ne mogu do posla.

– Radi se o tome da korupcija i nepotizam, guranje svojih amidžića i daidžića, postoje uglavnom zato što mi nismo shvatili da je naš temeljni interes društvo koje će funkcionirati. Jedan od najdubljih problema našeg društva je takozvana gerontokracija – vladavina đuturuma. Ili, kako bi se to pitomije reklo, sukob generacija. Lažu gadovi kad govore o sukobu nacija, religija, kultura. Ovdje vlada sukob generacija i ovdje imate ambijent u kojem ljudi mlađi od 35 godina jedva da imaju šansu dobiti bilo kakav posao, bilo šta učiniti da se dokažu, da se ostvare. Moj san je da te mlade ljude, koliko je moguće, uvedem u Društvo pisaca, otvorim im mogućnost da djeluju, da se dokažu, da se pokažu. Moramo podizati društvene, socijalne standarde…

Poplave su zbližile građane naše zemlje. Mislite li da je to dugog vijeka?

– Da se ne zavaravamo, već 25 godina se na Balkanu sistematski proizvode strahovi i mržnja. Svaki put kad se pojavila mogućnost da se ljudi sjete činjenice da su oni ljudi, pa očevi svoje djece, muževi svojih žena, žene svojih muževa, pa inžinjeri, profesori, liječnici i tek negdje, u 17. redu, nekakvi Srbi, Bošnjaci, Hrvati…, pseudopolitičari su se našli da to unište. Proizvode nove strahove, mržnje, ponavljajući da će, ako ne budemo poslušni, pustiti druge da nas prikolju.

Šta se dogodilo sad? U tri sata je polovina zemlje poplavljena. U jednom momentu se dogodila katastrofa biblijskih razmjera. I oni nisu stigli uskočiti s pričom kako su nam poplave ustvari izazvali oni drugi. I u ljudima je potpuno spontano proradio onaj osjećaj odgovornosti za komšiju, brata, drugog čovjeka… solidarnost. Hoće li oni uspjeti da sad, naknadno, opet potisnu to ljudsko…

Dvadeset godina letargije prekinuli su nedavni protesti. Jesu li građani, konačno, shvatili da oni odlučuju o vlastitoj budućnosti, a ne tamo neki političari?

– Svaki protest, svaku pobunu protiv ove pseudovlasti podržavam. Ne zaboravimo da su ti protesti počeli nasiljem i paljevinom, a tvrdim da bi bili mnogo uspješniji, da bi vezali neusporedivo mnogo više simpatija da nije bilo toga. Ova pobuna je mogla imati sjajne plodove, a šta smo učinili? Izašli i blokirali saobraćaj u glavnoj prometnici grada. Je li ijedan političar imao sekundu problema zbog toga? Nije. Je li sva sirotinja koja ide tramvajem na posao imala grdnih problema zbog toga? Jeste. Pa mi smo se pobunili da pomognemo sirotinji, a ne da je zajebavamo.

Ne želim se praviti pametan, ne želim dijeliti lekcije, ali mi, profesori, pisci, filmadžije, umjetnici…, bili smo dužni iskoristiti priliku da otvorimo javnu raspravu da naučimo mi, pobunjeni građani, policija, nepobunjeni građani, kako se produktivno demonstrira. Demokratija se uči, kao što smo učili hodati. Pobuna s početka februara je ogromna, neslavno prokockana šansa.

Rasistička gadost

Šta uraditi da nam bude bolje?

– Morali bismo uvjeriti ljude iz Evropske unije da počnu prema BiH voditi malo iskreniju politiku, jer oni su prema njoj krajnje neiskreni, licemjerni, lažljivi, podli. Sud za ljudska prava u Strazburu presudio je da je Dejtonski ustav BiH jedna rasistička gadost, da Židovi, Romi, Bosanci, Tunguzi moraju imati pravo na političke funkcije. Otad do danas predstavnici EU okupljaju se i razgovaraju s ovim egzodima čovićima, dodicima, lagumdžijama o tome kako da pravosuđe radi svoj posao.

Kunem vam se da nijedna vlada u Evropi ne bi dvije sekunde razmišljala o tome da li da dozvoli takve neduhovite šale. Ako je Ustavni sud presudio to i to, to se provodi i tačka. Trodioba vlasti koja je u Francuskoj, Britaniji i Njemačkoj svetinja – za Bosnu ne važi. Zašto? Predstavnici EU zbog nečega vjeruju da za nas ne vrijede oni standardi koji vrijede za njih. E, ako bismo mi uspjeli uvjeriti njih da u BiH žive ljudi, da BiH može i treba imati trodiobu vlasti, da BiH može i treba imati ustav koji nije rasistička gadost…, vjerujte mi da bi stvari krenule vrlo brzo nabolje.

Može i samopromocija, sve dok se pomaže

– Neko ide činiti dobro da bi se slikao, neko da bi se promovirao. Neka, o namjerama će nam suditi Bog, mi sudimo jedni drugima po postupcima. On je odvezao kamion pomoći da bi se slikao. Neka je, ali neka je pomogao. U Italiji sam se svađao s prijateljem koji kaže: „Ne znam šta je Pavarotiju trebalo da otvara onaj centar u Mostaru!“ „Samopromocija.“ Ja kažem: “Hajde se, života ti, i ti samopromoviraj!”
 
Najesen drugi dio trilogije o Omaru Hajamu

Zbog svoje prirode, duboke skepse i smjernosti, veliki perzijski matematičar, astronom i pjesnik Omar Hajam, još od studentskih dana, opsesija je Dževada Karahasana. Nakon što je prošle godine objavio prvi dio trilogije o njemu pod nazivom „Sjeme smrti”, do jeseni možemo očekivati drugi dio – „Utjeha noćnog neba“.

– Drugi dio romana je već napisan. Malo je više epski koncipiran i prati Hajamov život do njegovog zrelog doba. Već radim na trećem dijelu koji će se, vjerovatno, zvati “Volja za smrt”. U tom dijelu ću pokušati predstaviti Hajama u starosti, u stanju kada čovjek u smrti vidi lijepi izlaz. Spas. Na njemačkom jeziku sva tri dijela objavit ćemo odjednom i to treba biti predstavljeno na sajmu knjiga u Lajpcigu – ispričao nam je Karahasan.
Dnevni avaz
NAPOMENA: Tekst nije lektoriran!