–Hvala za prijedlog da našim sugrađanima napišem nekoliko riječi o stanju stvari kod mene. Prijateljska briga nekoliko dragih ljudi, oživljavanje sjećanja na odrastanje, koja se očigledno intenziviraju u starosti – sve to stvara u meni dojam da sam i tjelesno prisutan u Duvnu, tako da se nikad ne bih sjetio da s nekoliko rečenica obavijestim poznanike i prijatelje o onome što mi se zbiva.
A zbiva se svašta: nakon operacije i dosta duge kemoterapije, podvrgnuo sam se novom ciklusu kemoterapija koje su još teže od onih prethodnih; ali se sve to, vjerujem, dobro razvija, uz malo humora i dosta vedrine može se podnijeti svašta, pa i kemoterapija. Zato se tvrdo nadam da ćemo se mi još viđati u našem Duvnu.
Na poslovnom planu stvari stoje mnogo bolje, prije svega zahvaljujući sretnoj prirodi knjige. Knjizi, naime, čovjek treba samo da je napiše – nakon što je autor zabilježio završnu rečenicu, knjiga se odvaja od njega i kreće svojim putem, u svoj život i u svoju sudbinu. Tako su, dok sam ja bolovao, tokom 2021. moje knjige izlazile kao u najboljim vremenima. Najprije je izišlo drugo, dopunjeno i popravljeno, izdanje knjige “Dnevnik selidbe”, pa perzijski i arapski prijevodi romana “Sara i Serafina”. U drugoj polovini 2021. uspio sam završiti roman “Uvod u lebdenje”, koji je početkom ljeta izišao u Sarajevu i u Novom Sadu. Njemačko izdanje romana trebalo bi se pojaviti 16. januara/siječnja 2023. a prvo javno predstavljanje tog romana planirano je za moj rođendan u Berlinskoj akademiji umjetnosti. Nadam se da ćemo ga tokom iduće godine predstaviti i u Duvnu, ne smijemo prekinuti tu “tradiciju”.
Prije par dana sam se vratio iz Tübingena. Tamo sam, na njihovom slavnom univerzitetu (osnovanom 1477. godine), imao takozvanu poetsku docenturu – još uvijek se pitam jesam li zaista zaslužio takvu počast. Sad valja, između terapija, zapisati ono sto sam tamo govorio, jer to treba početkom iduće godine izići kao knjiga. A nakon toga, nadam se, u jednoj većoj knjizi u kojoj bi bili sabrani moji poetološki zapisi.
Kao sto vidite, dragi prijatelji, moram biti zahvalan – s obzirom na to u kojim sam godinama i u kakvim vremenima živimo, uživam možda i vise dobra nego sto sam zaslužio, dio je pisma / zapisa duvanjskog književnika Dževada Karahasana, s nakanom da se pismo/zapis i javno objavi.
www.tomislavnews.com
