Proteklog vikenda u „Areni“ Zagreb održan je Taekwondo 20th Croatia Open Wtf-G1, na kojemu je sudjelovalo više od 1300 natjecatelja iz VIŠE OD 40 zemalja svijeta. Zlatom se okitila i jedna Duvanjka…
Ekskluzivno, kroz PRVI INTERVJU na TN, predstavljamo zlatnu Ivanu Pačar!
Ivana, čestitamo, i najbolje je da ti kažeš nekoliko riječi o sebi?
Rođena sam u Tomislavgradu 24.kolovoza,1998. godine. Prvih devet godina živjela sam u Mrkodolu, roditelji su mi Krešo (Mijin) i Marta (rođena u Rumbocima-Rama). S devet godina s roditeljima i bratom doselili smo u Zagreb, gdje sam završila osnovnu školu i upisala opću gimnaziju. Škola mi nikada nije bila problem, odlična sam učenica, a uz to bavim se i sportom.
Kako je bilo jučer na natjecanju?
Jučerašnje natjecanje je jedno od najvećih u Europi, ako ne i u svijetu. G1 turnir koji seniorima nosi bodove za Olimpijske igre okupio je 1300 natjecatelja iz više 40 zemalja cijeloga svijeta.
Jučer sam prvo kolo bila slobodna, drugo kolo sam se borila protiv predstavnice Srbije (14:2), a treće protiv Njemice (4:3). Ovo mi je uistinu draga pobjeda, presretna sam!
Ivana, od kuda uopće jednoj Mrkodoljki-Duvanjki ljubav prema taekwandou?
Ljubav prema taekwondou javila se iznenada, potpuno slučajno, neočekivano. Vidjela sam letak koji je TKD Klub „Čigra“ pozivao na upis novih članova, došla na trening i već idući mjesec otišla na svoje prvo natjecanje. Bilo mi je tada 10 godina, i od tada je taekwondo postao sastavni dio mog života, ljubav, strast.
Članica si Taekwando kluba Čigra. Kako su te prihvatili u klubu?
Od prvog dana sam u „ Čigri“ i za njih aktivno nastupam i zaista su me lijepo prihvatili, osjećam se sretno i zadovoljno u tom klubu, u ugodnom ozračju. A i oni u klubu su navikli na moj temperament, onaj duvanjsko-ramski, samo oštro i na prvu,haha.
Koliko TKD „Čigra“ ima članova i u kojoj se kategoriji ti natječeš?
U klubu nas je nešto manje od 100, a nas aktivnih natjecateljica i natjecatelja desetak. Ja se natječem u juniorskoj kategoriji preko 68 kilograma.
Koliko si medalja do sada osvojila i koja ti je pobjeda najdraža?
Mnogo, a izdvojila bih one koje su mi jako važne : zlatna s Austrian Open-a iz 2012., bronca sa Austrian Open-a 2014., bronca s Državnog prvenstva 2014., srebro sa Slovenia Open-a 2013. i 2014., zlato s Prvenstva Zagreba i svakako ovo zlato danas.
Dvije pobjede su mi najdraže. Jedna je iz finala Austrije 2012., a druga je ovo današnje finale. Obje pobjede su nad istom, vrlo zahtjevnom protivnicom.
Ivana, tko ti je najveća potporu u sportu, u natjecanju?
Najveća potpora u svemu mi je, naravno, moja obitelj bez koje ne bi bilo ovakvog uspjeha u taekwandou. Podržavaju me i majka i otac maksimalno, a tu je velika podrška i moga mlađeg brata Ivana, koji se, također bavi sportom, ali rekreativo. Dakle, moja obitelj se veseli sa mnom pobjedama, ali su uvijek uz mene, tješe me i kada doživim poraz, kažu sve je to život, sport. Osim roditelja tu su naravno prijatelji iz škole, s treninga i, naravno, moji treneri, koji su najzaslužniji za sve moje pobjede, medalje.
Koliko dnevno treniraš i jesu li ti treninzi naporni?
Treninzi su naporni, pogotovo pred ovako bitne turnire. Ponekad je teško uskladiti sve, ali mi i u klubu i u školi izlaze maksimalno u susret. Treniram svaki dan po dva sata, i tu nema odstupanja!
{gallery}ivana-kresina{/gallery}
Tko su ti treneri?
U klubu imamo vise trenera, ali oni s kojima najviše radim su trenerica Maja Blažina i trener Danijel Bursać. Od njih zaista puno učim i napredujem s njima iz dana u dan.
Ima li još u tvom klubu članova iz duvanjskog kraja?
Nema, nažalost, jer bih voljela da ima, pa da možemo razgovarati o našem lijepom kraju. Ali, za mene kažu da sam u klubu posebna, jer sam Duvanjka!
Ivana, tko su tvoji uzori u taekwandou?
Bez razmišljanja sestre Zaninović-Ana i Lucija, pa najbolje su taekwondoasice na svijetu, obožavam ih!
Kakvi su ti planovi za budućnost, u taekwandou i u životu?
Uvijek kažem samo Bože zdravlje, a planovi, ambiciozni su: biti i ostati najbolja u sportu i u školi, da ne ulazim sada u detalje.
Ivana, koliko često dolaziš u Mrkodol, u Tomislavgrad? Vidim ovu jednu prekrasnu fotografiju, gdje si „obgrila“ svoje brdo, svoje gradine iznad Mrkodola?
U Mrkodol, u Tomislavgrad ne dolazim često koliko bih željela, jer su stalno treninzi i škola. Obvezno dođem dva tjedna godišnje kad nemam treninge, a ostalo samo po potrebi, prigodi, znate ono svadbe, ili, a i to treba, nažalost, na pokope rodbine. Tomislavgrad, Mrkodol, moj rodni kraj, rodbina i ljudi u njemu, znači mi uistinu mnogo, tu su moji korijeni i dobar dio djetinjstva sam provela tu. A ova fotografija? I meni je draga, baš je ono-moja!
Ivana, znaš da moram pitati, neka se tvoji roditelji ne ljute, ne sugeriram ništa, samo pitam: imaš li dečka, mogu li škola, sport i ljubav zajedno?
Ja mislim da mogu, da se sve može, ali ja, nažalost, ili na sreću, još nemam dečka…
Ivana, na kraju: pratiš li naš Portal Tomislavnews.com i ako jesi, sviđa li ti se?
Naravno da pratim redovito i sviđa mi se jako, saznam sve što mi je bitno ( i nebitno!) u mom rodnom kraju, a najviše mi se sviđa kada pišete o mladim, uspješnim ljudima, porijeklom iz duvanjskog kraja. Pozdravljam sve Duvanjke i Duvnjake, a čitatelje TN posebno!
www.tomislavnews.com/ Razgovarala: Ljuba Đikić/ Foto: privatni album
