Poznati kazališni, televizijski i filmski glumac Robert Kurbaša rođen je u Splitu prije 35 godina, gdje i sada živi. No, malo je poznato da je Kurbašina majka rodom iz Tomislavgrada (Roško Polje, od roda Višića), a otac Livnjak. Ovaj najpoželjniji hrvatski neženja, uskoro to neće biti…
Oduvijek postoji neko rivalstvo između Duvnjaka i Livnjaka. Jeste li čuli za to i kako kao izdanak tako „mješovitog“ braka to komentirate?
-No comment 🙂 Vjerujem kako je u prirodi čovjeka tražiti problem kako bi se imao s čime uspoređivati i na osnovu toga pronaći vlastiti identitet. Ali rivalstvo između dva brata,dva susjedna sela ili grada,država… već je odavna trebalo biti nadvladano.
Veže li Vas što za ova dva grada, koliko ste često dolazili ili dolazite u njih?
-Na žalost rijetko! Dođem uglavnom povodom vjenčanja ili sprovoda unutar šire obitelji. No, vjerujem kako će se to uskoro promijeniti , pošto želim oplemeniti neku zemlju koju imamo u naslijeđu.
Znam da niste očekivali ova dva lagana pitanja na početku, pa sada nešto teža: što trenutačno radite u kazalištu, televiziji, filmu ili…?
-Trenutačno igram u dvije predstave. Jedna je autorska monodrama po prozi Tina Ujevića”Ispit savjesti”, a druga je “Lutka” Gavran teatra u suradnji s Doris Pinčić. Što se tiče televizije trenutačno nemam angažmana.
Mnogi Vas pamte po ulogama u telenovelama ili ,kako se kod nas kaže, sapunicama. Nabrojimo samo neke: Dolina sunca, Ponos Ratkajevih, Pod sretnom zvijezdom, Ne daj se Nina, Obični ljudi, Ruža vjetrova…
Možete li izdvojiti, kao najdražu, za pamćenje, jednu od svojih uloga u ovim tv-novelama?
-Jako volim ulogu u tv serijalu”Urota” i “Ne daj se Nina” , što zapravo i nisu sapunice. S tim sam televizijskim ulogama jako sretan i zadovoljan.
A jednu od uloga kojom se baš ne ponosite?
-Srećom , to mi se još nije dogodilo, iako neke ulogu nisu ništa posebno. Recimo da su korektno napisane i odglumljene.
Glumili ste i u nekoliko filmova: Ljubavni život domobrana, Najveća pogreška Alberta Einstena…kakva je razlika glumiti na televiziji i u filmu?
-Još uvijek me nije pogodila prava filmska rola , a volio bih jako…razlika je u tome što je to puno bogatija produkcija u kojoj glumac ima vremena da se sustavno pripremi i posveti ulozi. Svaka scena u filmu pripremljena je i razrađena, dok je kod sapunica puno bitnija količina snimljenih scena u zadanom vremenu.
Koliko radite i radite li uopće u kazalištu, jeste li vezani za neku kazališnu kuću ili ste slobodni umjetnik?
“Uživam” status slobodnog umjetnika. Dakle,osmišljavam svoj posao i odrađujem isti, a za to polažem račune samome sebi. To,vjerujte,danas nije nimalo lako!
Vaša monodrama Ispit savjesti doživjela je dobre kritike, a čini nam se malo izvođenja. To su tekstovi i pjesme Tina Ujevića koje ste Vi prilagodili izvođenju na sceni. Koliko je danas zahvalno raditi monodrame koje za temelj imaju poeziju, pa bio to i pjesnički bard?
-Hvala Vam na ovom pitanju! Jako nezahvalno vrijeme za poeziju.Za čovjeka i ljudsku dušu općenito. Pa ipak, tko god pogleda predstavu oduševi se, jer govori upravo o stvarima koje se tiču sviju nas i u kojima se svi prepoznamo. I to na jedan lijep, poetski način!
Kratko vrijeme vodili ste i Bingo show. Jeste li se još negdje ogledali kao voditelj?
-Tu i tamo odradim neku voditeljsku gažu kad me pozovu. Od nečega treba živjeti.
Da ne postavljamo ono klasično pitanje, od kada se bavite glumom, nego: kada ste shvatili da je gluma Vaš poziv, da upravo to želite raditi u životu?
-Negdje na koncu gimnazije pomislio sam kako bih se mogao baviti tim pozivom iako,moram priznati,da sam tek koncem studija shvatio što to zapravo znači-biti glumac?!?Danas sam daleko od egzibicionizma u umjetnosti.
Koja je uloga Vaš san i vjerujete li da je on ostvarljiv?
-Puno je uloga koje bi za života volio odigrati. Samo je pitanje s kim?U čijoj režiji?Gluma tj. kazalište ili film timski je rad. Moj uspjeh ovisi i o uspjehu drugih.
Koliko je glumcu/glumici važan vanjski izgled i zašto se kaže : „Lijep ko glumac“?
-Ne znam!Osobno znam puno više ružnih, a odličnih glumica i glumaca 🙂
Valjda je ta kategorija estetski lijepog bitna ljudima, ali vjerujte to je jako površno gledanje na stvari. S druge,pak, strane ako je u pitanju uloga koja zahtjeva naočitog mladića ili djevojku onda je to prednost.
Pisalo se o Vašim brojnim ljubavnim vezama, avanturama, ljubavima. Jednom ste izjavili da ste zaljubljive prirode, pa što je za Vas ljubav?
-Ljubav je nešto drugo. Nije zaljubljenost! Ljubav je Božje ljepilo, a zaljubljenost je ljudska iluzija. Tko to razlikuje mudar je čovjek. Da bi stekao iskustvo pojedinac treba nešto proći u životu. Malo tko uči na pogreškama drugih 🙂
Dugo Vas etiketiraju kao najpoželjnijeg hrvatskog neženju. Je li tomu uskoro kraj, mislimo na Vaš momački život?
-O,da!Veselim se tomu!
Tko je sretnica, kada ćete se vjenčati i gdje ćete živjeti?
Moja žena je sretnica i uzet ćemo se u njenoj mjesnoj župi kako to običaji nalažu. Živjet ćemo gdje bude posla 🙂
I za kraj, biste li došli u Tomislavgrad sa svojom monodramom, naravno, pod uvjetom da Vas netko pozove?
-Svakako, vrlo rado…
Imate li poruku čitateljima našeg, duvanjskog, novog portala www.tomislavnews.com , posebice onima koji se odluče baviti glumom, umjetnošću?
Želio bi ih pozdraviti i reći da je život prekratak da bi mislili samo na sebe. Najveća radost koju čovjek može zamisliti je u davanju sebe drugom. Zato ih pozivam na nesebičan rad. Na uzajamno pomaganje kako bi Tomislavgrad bio mjesto mira i sreće za nas i sve generacije koje dolaze!
www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić
