Pjesma ”Močvara” , duvanjske spisateljice i pjesnikinje Marine Radoš najbolja pjesma ovogodišnjih susreta! Ekskluzivno, TN donosi prvu Marininu izjavu nakog što je doznala za nagradu, i nagrađenu pjesmu!
Organizacijski odbor 52. Šimićevih Susreta koji se ovih dana održavaju u Drinovcima, dodijelio je nagradu Antun Branko Šimić duvanjskoj spisateljici i pjesnikinji Marini Radoš!
Pjesma ‘Močvara’, iz ciklusa ‘Dosije Sensizlik’ oduševila je struku i zasluženo donijela rekordnog, trećeg Šimića na policu Marine Radoš.
Rekla – pa porekla!
Radoš je u više navrata tijekom prošle godine naglašavala kako je pisanje poezije za nju daleka prošlost i kako nikada više neće pisati ni objavljivati poeziju. Rekla, pa porekla – čini se, jer je pjesma ‘Močvara’ napisana stilom koji ona do sada nikad nije njegovala.
Nazvali smo Marinu, čestitati joj, a ona je kratko, o ovoj nagradi, za Tomislavnews.com rekla:
“Počašćena sam nagradom i zahvaljujem se Matici Hrvatskoj i OO Šimićevih susreta. Pjesmu Močvara i ostala ostvarenja iz ciklusa ‘Dosije Sensizlik’ smatram svojim najboljim ostvarenjem do sada, koji mi je i draži i ljepši čak i od mog romana.
Ostajem pri stavu da zbirku poezije neću objavljivati”.
Marina nije otkrivala što znači ‘Dosije Sensizlik’ niti kome je posvećena poezija koja je i ove godine potukla konkurenciju.
Podsjetimo, Marina Radoš rođena je u Tomislavgradu, 25.12.1990. godine. Autorica je romana Miki, pjesnikinja i jedno od omiljenih Facebook lica kada je riječ o kratkim pričama i kolumnama.
Svog trećeg Šimića Marina će primiti sutra navečer, u Drinovcima, na Svečanoj akademiji kojom će se zatvoriti 52. Šimićevi susreti.
Ekskluzivno, objavljujemo i nagrađenu pjesmu:
Močvara
Tu es malade, et moi
Je suis meme malade comme toi
Držat ću ti kapke otvorene
I pričat ću ti bajke
koje su prekinuli
Neki koje zovu mojima
Ja smišljam sretne završetke
I ti se smiješ u mojim zubima
Lađe pristaju u luke
I čuju se fanfare
Tu es malade, et moi
Je suis meme malade comme toi
Držat ću te rukama iznad močvare
Koja proždire populaciju
Ne dam te nikome na svijetu
Ti nisi moja bolja polovica
Ti si pola one grozne mene
Koja se češlja u ogledalu
Lijepa svima osim sebi
Moje djetinjstvo koje vrišti
Protraćena mladost
Ti si moja nevinost koja me traži
u lakim notama
i lakim muškarcima
Tu es malade, et moi
Je suis meme malade comme toi
Ne nedostaješ mi
U posljednje vrijeme
Nedostaješ mi čitav život
Nemoj sad da odeš kad sam te našla
Kada sam okrenula svemir
I prejahala brda iza granice
Ne zatvaraj oči, ljubavi
Smislit ću sretan završetak
Izmislit ću bajku i pjesmu
Lađe će doći u luku
I začut će se fanfare
Tu es malade, et moi
Je suis meme malade comme toi
Postoji život i svijet
Kada ustaneš iz kreveta.
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić
